Prostote i ljepote razasute neoprezom usana gusto zastiru predvečerje nesigurno okliznulo se preostalo vrijeme čekam hrpimice strmoglavljuju se zvijezde zadrhtim pročelja netko za tren oboji ljubičasto sumrakom zadivljena još čekam i dvojim ako odem neće me naći ako ostanem neće doći
Arhiva > svibanj 2013
Katakombe poezije
U katakombe moje ti donesi cvijeće možda ga zavolim, možda mi se svidi voštano, bijelo sa mirisom svijeće odbija me sudba, privlače prividi. *
U zavjetrini duše
Ne daj mi da noćas uronim u more I na tvojim usnama otkrijem koralje, Ugasi sve zvijezde što na čelu gore, Samo ću htjeti još dublje, još dalje.
Crno more
U noćima kao što je ova Kad je miris avanture mamac Blagoslove me vez i bova Od svega sam odriješen čamac.
Dilema
Sudbina ili nepoznat netko na moj te stavio put. Godinama mišljah hir. Danas smo zarobljenici bez mogućnosti biti istinski sretni ili ja tek slabost tvoju opravdavam. 01.05.2013.
Tvojim stopalima
Ima nešto zagonetno lijepo u tvojim mokrim stopalima ti se smiješiš mojem očaranom licu a meni nedostaju riječi
Vedrinom odabrana
Vedrinom odabrana srce je otvorila I sreću poklonila Smijehom dvije duše ispunila Za zagrljaj grad izvrnula
Zavođenje na način starog frika
Jedan mi je stari frik rek’o da je ljubav trik pokret ruke opsjenara gospodara svih fukara.
