Arhiva > srpanj 2020
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
U snu-gazela
Čula sam pjesmu vukova u snu. Tiho, melodično dozivanje u snu. Vidjela sam gorske visove Koprenom bijelom prekrivene, u snu.
Stari kaput malog maslačka
Jedan maleni maslačak Kao pero bijeli i lak S vjetrom je poletio Na livadu sletio. Ugledavši braću žutu Svi k’o jedan, u kaputu S njima se podružio Pa se malo rastužio.
Oslobođenje
Na kamenom dlanu jedne planine Odmaraju kapljice zemlje škrte Srebrenim injem sjajne prostrte Blago skriveno na dnu visine.
