I jeseni već prohujalo pola,

sunce se opire zrakama zadnjim,

voće jesensko pojeli sa stola,

sve bliže su dani, danima badnjim.

Miris snijega naše nosnice štipa,

poplavljeni prsti džepom se snaže,

nos postaje zimska ledena pipa

dok nam noge još uv’jek čizme traže.

                            .

Tek netom prije preplivale more

sada preskaču redoslijed obuće,

cipele stoje dok čizme se kroje

tko zna kod koje postolarske kuće.

                          .

Eto nam zime za kojih dana par,

eto nam godina izmiče kraju

nek’ bude k’o nekada snijega bar

da djeca prožive u b’jelom raju.

                        .

Brzinom munje prolazi vrijeme

sjevernim vjetrom hladnoća zadiše

ali bez imalo ikakve treme

vrijeme nam brzinski prolaznost piše.

Đurđica Brčić