I jeseni već prohujalo pola,
sunce se opire zrakama zadnjim,
voće jesensko pojeli sa stola,
sve bliže su dani, danima badnjim.
Miris snijega naše nosnice štipa,
poplavljeni prsti džepom se snaže,
nos postaje zimska ledena pipa
dok nam noge još uv’jek čizme traže.
.
Tek netom prije preplivale more
sada preskaču redoslijed obuće,
cipele stoje dok čizme se kroje
tko zna kod koje postolarske kuće.
.
Eto nam zime za kojih dana par,
eto nam godina izmiče kraju
nek’ bude k’o nekada snijega bar
da djeca prožive u b’jelom raju.
.
Brzinom munje prolazi vrijeme
sjevernim vjetrom hladnoća zadiše
ali bez imalo ikakve treme
vrijeme nam brzinski prolaznost piše.
Đurđica Brčić
Aljoša
Lav
11/11/2021 at 7:15 am Permalink
Na fb nikada ništa ne komentiram. Zato mi je drago da si svoju pjesmu dovela ovdje. Ja inače volim vezani stih, posebno katrene jer oni više od ijedne strofe traže spontanost i brzo otkriju, ako te spontanosti nema pa stih ispadne nezgrapan i aritmičan. Tvoj stih teče glatko, a rima nije napadna. Pojmom vrijeme pokrila si dva značenja vremena: vrijeme na domaku zime, ali i ono nemilosrdno vrijeme koje sve pred sobom mete i sve pretvara u prolaznost. Još jednom, dobro došla na Portal, a svoje mjesto na njemu gradiš sama! 🙂
11/11/2021 at 7:55 am Permalink
Pjesma mi se svidjela. 🙂
11/11/2021 at 10:40 am Permalink
Dobro nam došla, Đurđice! Pjesma ima lakoću koraka i snagu zimskog ugođaja… vrijeme nemilosrdno ipak govori o prolaznosti. Lijepi stihovi!
11/11/2021 at 2:31 pm Permalink
Eto nam zime za kojih dana par,
eto nam godina izmiče kraju
nek’ bude k’o nekada snijega bar
da djeca prožive u b’jelom raju.
Dobro nam došla , Đurđice. Zaigranost u stihovima otkriva djetinju dušu
bez koje nema Poezije, a brušenje katrena i stihova je konstantan proces.
Kao i u svemu, onaj tko je spreman učiti i predano raditi na sebi na kraju ubire plodove svog rada. Lijep pozdrav iz Zagreba 🙂
11/11/2021 at 9:26 pm Permalink
Evo, mislim da se ovdje pišu i komentari i odgovori na komentare. Želim se zahvaliti Marija vama na komentaru, bilo me je strah objaviti moju prvu pjesmu, t.j. probiti led ali eto ostadoh živa. Hvala Mihaeli, hvala AnjaL i hvala Aljoši. mogu samo reći da mi je izuzetna čast biti među vama. Naime pišem tek drugu godinu i znam da puno trebam učiti ali ja sam spremna, na svakoj greški čovjek uči ako hoće a hoću. svima lijep pozdrav.
11/11/2021 at 10:50 pm Permalink
Drago mi je vidjeti te ovdje, Đurđice i iskreno se nadam da ćeš se uvjeriti u istinitost mojih riječi . Želim ti ugodno druženje sa ekipom Očaranih i mnogo dobre poezije!