Ako odlučim
mogla bih te staviti
u prošlo
među sve ono zavedeno
pod potrošeno
tamo gdje svaka sitnica
kad se pogleda
priča
mogla bih zatvoriti tu tešku ladicu
ali čime ću puniti
prazninu-planinu
iz zbirke pjesama “KRUG”
16/09/2012 at 8:14 pm Permalink
Kao u registar. A opet, osjeća se. Zanimljiv stav 🙂
16/09/2012 at 8:31 pm Permalink
dobra
16/09/2012 at 8:59 pm Permalink
Kao knjigovodstvo osjećaja. Ali ne daju se oni u ladicu strpati.
Lijep pozdrav!
16/09/2012 at 9:41 pm Permalink
ali čime ću puniti
prazninu-planinu
Prekrasan stih.Osjećaj praznine savršeno uspoređen sa planinom.Pozdrav.
17/09/2012 at 10:11 am Permalink
kao da je sve načinjeno od pretinaca, neki su prazni a neki pretrpani, lijepo napisano, pozdrav Boba !
17/09/2012 at 5:29 pm Permalink
Divno Bobač…
Praznina – Planina… jako lijepo receno…
LP
18/09/2012 at 4:57 am Permalink
Ako odlučim…
(kada i ako srce dopusti)
Srdačan pozdrav Boba!
18/09/2012 at 5:42 pm Permalink
ova mi je posebna, puno pozdrava, sfd
18/09/2012 at 5:43 pm Permalink
“Ako odlučim
mogla bih”
a srce pita:
“ali čime ću puniti
prazninu-planinu”
Kolebanje, vaganje, čudesan put misli.
Uživam čitajući !!!
Pozdrav, Boba.