Utišalo se. Ostao tek šapat dodira vjetra i šum drhtaja misli Zastranila samo kaplja uramljene melankolije oka na oknu duše Photo /”Photographize”
Arhiva > koko
Haibun/ Igra skrivača
Ležeći, promatram bijele, pernate oblačke u igri sa suncem. goruće ljeto igra oblačka cijelom pješčanom plažom Narančasto polako, klizeći, prekriva jedan oblak. Gledam, nestalo je sunca! Na trenutak, darovani hlad. nestalo Sunce! plavetnilo pokrila -jedra oblaka Odjednom, svjetleći prsti opet duž cijele plaže. Sklapam oči. Potajice, škiljeći, gledam novi oblačak koji […]
Tišina
Poznajem svoje tišine. Tiše od tišine, bose siđu sa mekog oblaka, s nekim mirom. Prihvaćaju bonace i oluje. U usponima, prisutne pri padu, sa mnom na dnu. Ukazuju, ne prešućuju, ravnoteža su mojih istina i ega. Tišaju sva moja lica slabosti, svjedok su snage. Moje tišine nisu daleke, moje tišine nisu tuga, mada sklapam oči, […]
Tvoja voda
Kad sve prođe a proći će, opet ću bistra teći. Tvoja sam životna kiša, milosna klokoćem, žuborim, nosim sve raspjevane ritmove, kolorite dana. Tvoj sam sklad i spokoj. Zbog tebe razmičem svjetove! Tvoja sam suza kristalna, čista, radosna. Zašto to čovječe, ne vidiš? Podari mi misli, djelić težnje, zaželi opet onu svježinu i […]
RAZUM
Sloboda obješena o omču. Škripi cerek bestidnosti podrške dok skupljači krvi gramzljivo zgrču tuđe.
Ocu
Otapam ti maglu od sna i očiju, otvaram prozor da stidljivo sunce ugrije ti ruke, pokušavam sve da tvoja žudnja stigne do proljeća, da čuješ kako žubori zrak pjevom ptica, kako se rumene oblaci kad razgali se nebo, kad zakuca puninom sreće jer vidi kako promatraš sunovrate
POVEZANI IGLOM I KONCEM
U nasljeđe mi ostavljena podatna toplina tkanina svih boja. Što ću sa ja sa njima ako tebe neće biti
SHOW MUST GO ON
Pomisliš li ikad da zavezan osmijeh nosi posebno zapetljanu tugu koja sa sve većim brojem publike sve tiše i tiše ispušta bolni lelek dok masa uz gromoglasan aplauz grohotom se smije ne vidjevši, ni kad kroz oko beznađe kao talog hrđe proviri
Kako nastaju sirene
Jutrom more u moru kapljica rađa onako tiho, mirno, da ih ne prene, mile, plavokose, snene, male sirene.
Violončelo
Volim tvoje tijelo. Među koljenima si. Glatko. Sve do vrha, gdje zategnuti ću, tvoj titraj. Grmjeti će sve četiri pulsirajuće strune, darovati timbar. Jecati po ključu. Duboko, najdublje… u visine! Sijevati u triju i kvartetu. Moj zanos si i strast. Otkrih s tobom sasvim, neki drugi svijet. Moj razlog za bijeg, tajno mjesto gdje ostati […]
