U oku mu spava more duša tiha luka umorno je ludo srce starog morskog vuka.
Arhiva > Marija
Grintavac
Ja u kope, ti u špade sada cila varoš znade da si grintav priko mire u te više niman vire.
Točka susreta
Moje bijelo jedro opet bura tuče tvoj umorni vranac ravnicom se vuče. Vrijeme naše, mili, kroz prste nam bježi mene mori sunce, kod tebe već sniježi. Naši pravci nikad ukrstit se neće što jurimo brže, daljine sve veće.
Ja ne znam
Ja ne znam ljubit kao lahor nježno u srcu mome cvrkut nećeš naći i tek što sreća obasja ti čelo već će za obzor kao magla zaći. Tražit ćeš sunce, anđeosko krilo blagost i sreću, nebeski dah ničeg tu nema, tu vjetri pušu sve su to snovi, sve je samo prah. . Marija Juračić ” […]
Krugovi
U vremenu prošlom opet sebe gledam. U pećini mračnoj kraj ugasle vatre jedna žena sjedi. Na tamnome nebu tek mjesec je blijedi.
Prodaj sve
Na malom otoku u kamenoj kući koja čuva od juga i bure živi ribar kojeg zovu Jure. Voli Jure pod staru murvu sjesti piti vino gusto, čisto, fino poneku maslinu i srdele jesti.
Usput
Voljeti te mogu samo usput samo sjetom, snovima i stihom disat možeš u srcu mi plahom u toj magli, u mom svijetu tihom. Ljubiti te mogu samo usput kao što se ljubi val u vali dođe, ode i ne mari više da li netko za njime još žali. Previše je ta pučina jaka […]
Samo jedna suza
Suzu moju popiti će more u moru kapi nestati će lako i nitko neće znati da je netko na toj zipkoj palubi spoticao se, plak΄o.
Potopljene riči
U more san potopila riči sada tugom diše more moje njega boli, ali mene liči fortunali u našoj su priči.
Janku Poliću Kamovu
Ovaj grad još pamti tvoje stope tvoje verse, a i tvoje tuge psovao si, bolje nisi znao kao dijete obijestan i zao.
katarinab