To se, još, ne bi moglo nazvati ljubav samo drhtaj, mala slabost lahka kao miholjska paučina zapletena u tvojoj kosi
Arhiva > sumiko
Zaspao sam u tvojoj kosi
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu
Čekajući na tebe
Čekajući na tebe ispod bezvremenog neba moje sopstveno srce, umorno od rastanaka, postaje nesposobno za bol Jedino pamti pobjede i poraze
Vraćam se
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen
Drvo nepoznatog imena
Do na kraj vremena slijedio sam tvoj trag kroz noć bez mjeseca i zvijezda kao stepski vuk skrivajući svoje ožiljke čežnjivim pismima koje je vjetar raznosio sjevernim nebom Naša ljubav nadživjela je drvo nepoznatog imena zasađeno na baršunasto zelenom brijegu onoga dana kada se zadnji autobus izgubio u maglama praskozorja koje smo davno ostavili iza […]
Praćen tišinom
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima
Vrisak jedne mladosti
Kao jabuke dozrijevaju mi uspomene na policama sjećanja prelažem ih tražeći komadiće osjećanja koja su se desila nekad i želim da mi ponovo dođu
Amputirana ljubav
Nekad moderna djevojka živi u slijepoj ulici u koju rijetko navraća poštar u kući od kamena kao na slikama starih majstora Njene pjesme
Pjesma za tvoje oči
Noćas je nebo puno oblaka koji zaklanjaju zvijezde i mjesec pun ali kiša ne pada Liježem s osjećajem daljine
