Bilo je zrelo doba godine
Ustao sam prije svitanja
pogledao u nebo koje se žarilo
sanjivo od plamena
spustio roletne, zatvorio vrata
i otišao prvim vozom
kao prokleti stranac
koji luta od uspomene do uspomene
bježeći od samoće
I nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru
Bilo je zrelo doba godine
Sasvim slučajno, negdje na sjeveru
lutajući usamljenim putevima
utapajući se u krajolik
mokar od večernje kiše,
sjetih se dana kada sam
učio da vežem pertle na cipelama
na stepenicama kuće okrečene u bijelo
Bilo je zrelo doba godine
Prestao sam da gledam televiziju,
ne slušam radio, ponekad prelistam novine
kao neki spokojni čovjek
u čijim očima su se stišale bitke
i sve postaje zaborav
osim ove pjesme koja ostaje u srcu zauvjek
i male kuće okrečene u bijelo
kao prve slike buđenja
Jer nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
20/03/2012 at 12:14 am Permalink
Predivno Sumiko! A tako tužno…ali ipak nekako pomireno sa samim sobom i sa prošlošću,sadšnjošću…
Osmjeh ti ostavljam od ♥!:))
20/03/2012 at 12:17 am Permalink
LIJEPA PJESMA SUMIKO
pogledao u nebo koje se žarilo
sanjivo od plamena
LIJEPU NOĆ ŽELIM
SFD
20/03/2012 at 12:23 am Permalink
Hvala i Vama laku noć želim
20/03/2012 at 5:48 am Permalink
Prekrasna pjesma koja iz duše piše sjećanja na nekad prošlo vrijeme, sjeta je glavni naglasak u riječima pjesme. Pozdrav 🙂
20/03/2012 at 5:58 am Permalink
Ovo je nešto najljepše što sam u zadnje vrijeme pročitala 🙂
20/03/2012 at 7:36 am Permalink
Dirnuli su me stihovi. Tvoji su, a ipak i naši. Rijetki su oni koje život nije naplavio na neke druge obale, koji su otišli, a da nisu ključ svojih sjećanja ostavili ispod saksije. Prve slike, prva sjećanja, prva praktična učenja nosimo sa sobom. I zaboravimo. A onda jednoga jutra pročitamo ovako sjetnu pjesmu. I sve se u trenutku vrati…. 🙂
20/03/2012 at 10:22 am Permalink
Pjesma je mogla nositi naslov..Ispod saksije na prozoru,naravno lijepo je i ovako,stvarno predivna pjesma puna sjetne atmosfere i sjećanja na djetinjstvo
sjetih se dana kada sam
učio da vežem pertle na cipelama
na stepenicama kuće okrečene u bijelo
Moj naklon za ovu lijepu pjesmu, pozdrav Sumiko!
🙂
20/03/2012 at 7:25 pm Permalink
i otišao prvim vozom
kao prokleti stranac
koji luta od uspomene do uspomene
bježeći od samoće
Sumiko, moram izdvojiti stihove koji me vole i osjećaju. Jako lijepo napisano.
Veliki pozdrav !
20/03/2012 at 10:55 pm Permalink
Šta mi napravi Sumiko ove bolesne oči rasplaka jer me podsjetio da sam i sama zaboravila ostaviti ispod saksije uspomene,a isto tako sam vezala cipele na pragu bijelo okrečene kućice.
Fantazija od pjesme.