Ja i ti pomičemo granice svemira,
san godinama željen pretačemo u javu
samo nama i tajanstvenoj noći znanu.
Mi godinama zatočeni u razumu
materiju tijela smo preskočili
i u samu žudnju i treptaje se pretvorili
pa blagujemo dodire na trpezi ljubavi .
Ruke nam meke oblaci pahuljasti
što nježno nebom se isprepliću
pa grle nevino i iskreno lice i tijelo.
Tople kapi kiše nektar nam medni
što slašću i strašću usne nam kvasi
pa trpezu mirisom poljubaca krasi.
Osmijeh tvoj aranžman suncokreta
što ga samo moje oko vidi
da ti namigne mangupski i to se stidi.
Budi vjetar na kupoli nebeskoj
ne daj oblacima da nebom brode
drži ih pod trpezom čežnji
da ne izgubimo pahuljaste dodire
jer naša je ljubav kuća putujuća
i sigurna adresa prostrana nebesa.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
05/10/2012 at 9:32 pm Permalink
Mi godinama zatočeni u razumu
materiju tijela smo preskočili
i u samu žudnju i treptaje se pretvorili
Divna pjesma Štefi. Užitak ju je čitati 🙂
06/10/2012 at 9:26 am Permalink
Lijepa trpeza Stefi!
Izvrsna pjesma,
pozdrav ti šaljem!
06/10/2012 at 10:47 am Permalink
like
06/10/2012 at 11:47 am Permalink
pa blagujemo dodire na trpezi ljubavi .
lijepo Štefice, sve pohvale za pjesmu, pozdrav !
06/10/2012 at 5:51 pm Permalink
Osmijeh tvoj aranžman suncokreta
što ga samo moje oko vidi
da ti namigne mangupski i to se stidi.
lijepo, lijepo, super, veče lijepu želim, sfd
07/10/2012 at 10:21 am Permalink
mi godinama zatočeni u razumu, i u srcu Stefi,pozdrav jako lijepi stihovi od -do
07/10/2012 at 2:13 pm Permalink
Hvala svima na pažnji.Lijep pozdrav.