bijelo cvijeće nježna draga moja u rukama nosi crnim plaštem ovijam ramena drage moje da ne zebe draga moja bijela draga moja u dvorcu kamenom
Kategorija > Ljubavna
Vrati mi bože
Vrati mi bože nježnost dodira, onoga što zagubljen je ostao pod granama procvalih divljih kestena, onog, koji je ostao lutati zlatnim poljima, onog, što pri pomisli na tebe nemire budi kad spušta se veće i jutro kad zorom rudi.
da ćutanjem mojim ćutiš
Ćutim te ćutanjem padajućeg lista u kvadratu jesenje pene ćutim predugo ćutanjem duše zaljubljene.
Uvjeri me da griješim
krivnja i gorki prigovori stopljeni su u jednu bol, a tvrdi pogledi u tajanstvenoj polutami hodaju korakom s osjećajem čistoće, ali sami
Ona čeka
oluja mračna planinom vlada crni konj put ne vidi crni konj propinje se, njišti daleko je dvorac kameni hladan dvorac u kojem me draga čeka bijela draga moja u noći crnoj
Gledam ti oči
Gledam ti oči tisuće zvijezda u njima sja sve su sjajne samo nisam ja, iza uspomena sam se sigurno zaklonila. Tuga guta sjaj svemira tvojih očiju plavetnila, suza se cakli nesretna u kut potisnuta,skrivena , odkotrljati se neće tajna žeravica želi ostati trajna, sjetom će oči peći i samo jednu poruku ti slati ne okreći […]
daljina smo u očima
Postaješ daleka od daljine dalja nedostižna zgužvana kao vreme u sitne praznine koje niko ne pegla a koje smo samo mi kupovali šutnjom onda kad se sve stiša umiri u vremenu bezvremenom.
Kamen
Hladan je kamen a bose su noge drage moje bijele drage moje nemoj draga moja bijela draga moja kamen gaziti nogama bosim nemoj golubice moja grlice nježna hladan je kamen dvorca moga hladno je srce tvoje bijela draga moja
Ruina
Tvoj osmijeh dušo više ne pomaže osta pusta kula,otišle su straže kraj spuštenog mosta srušena su vrata nagorio kamen, nema niti tata.
