nikada nisam mogla pomisliti da će doći dan kada se duša odvaja od tijela i ostaju samo granice postojanja putem nebeskog svoda i zvjezdanim stazama kada me povede pružena ruka
Kategorija > Ljubavna
Tužna je draga moja
tužna je draga moja bijela draga moja sklopljene su vjeđe njezine u rukama bijelim crni krin bez mirisa u tami procvjetao blijeda mjesečina kosu moje drage srebrom miluje hladne su odaje njene moje usne hladne miluju ruke bijele drage moje tužna je draga moja bijela draga moja
Oči vuka
rekla mi je draga moja da imam oči vuka surog vuka u planini suroj nije rekla draga moja voli li ona oči vuka surog vuka u planini suroj ništa mi rekla moja draga nije
Tvoj put
Ja tvoj sam put tvoj val poslije broda što snažno obalu zapljuskuje i ne da mislima spokoja da se u srce ugnijezde.
Neka ne ide bosa
svu noć su vukovi oko dvorca zavijali vukovi prijatelji moji neka draga moja sunce sanja neka more sanja i njive maglene ali ne dajte mojoj dragoj da bosa preko snijega krene
Odlazak . . .
dopusti čežnji da isteče iz nas iako su tijela tek trenutno zadovoljena a ovu ovisnicu o iluzijama i vječnoj potrazi za srodnom dušom natjeraj da izađe iz ljušture u kojoj uporno negira doživljene užitke koje nikada ne naziva pravim imenom bojeći se da će nestati kao što se svjetlo u njenim očima […]
slutiš
(SLUTIŠ) Raznosiš listove utrkueš se sa vetrom a noć je lomljiva između okvira sata i pola prstohvata boje gubiš se u dva metra čežnje budne samo tvoje.
