Zavjesa je na pola prozora Pogledi upereni prema zvjezdanom nebu Netko, gleda li nas, kao i mi njih Tračak vatrene baklje se njiše U Svemirskoj konobi
Kategorija > Misaona
Trebalo bi
Trebalo bi kišiti češće čak svaki dan tad bi se smjelo plakati javno ostali bi tajnom razlog i suza
Bijeg u poeziju
provlačim se kroz najmanje pukotine na nogama mi čarobne cipelice hlače poderane tek došla prašnjavim putovima zato vas molim pustite da budem to što jesam u mjehuriću moje tišine bježim u zemlju poezije i istine
gotovo je
Da te ljubim polako iz mraka tišinom praznu sašivenu od ništa bosu ispucalih ruku onako grubo skrštenu u provalije puste. Da te imam nedovršenu dok sanjaš odvojena od tela ironično bez stradanja zakrpljenih krila dok greješ dlanove u zanjihanoj javi u osvit još jednog nadanja. Da te volim više ne mogu. Dosta je bilo padanja.
Dušman Luta
Jesmo li na kraju jednoga početka Ili na početku jednoga kraja Sasvim svejedno je Kada dan se budi U oporoj kazni vremena
pesniče moj
Napisao si mnoge udahnuo im dušu podario život a opet nisi shvatio pesniče moj da te ponekad previše ostaje na papiru previše da bi bio sretan a opet taman da pronađeš svoj mir.
malo nas je ostalo
Malo nas ima na kiši kad ćutim kad ćutiš a ona kaplje ranjena od čežnje bezbojna isplakana a opet obojena čekanjem još jednog mimoilaženja. Blizina nas deli. Malo nas je ostalo na kiši još po koja kap razvezana ili u čvoru tek toliko da osetimo na koži cepkanja tuge i neba u još jednom izgubljenom […]
Dvije duše
U meni dvije duše. Slavonska duša bećarska dalmatinska duša mangupska. Prva sanja snjegove, ravnice druga more i krik bijele ptice. Jedna duša čašu bi razbila druga duša staklo bi slijepila. *
Ciklus minijatura – Vitraji duše 4.
XI. prosipam misli i riječi vjetru kojem o želji za posjedovanjem Njega govorim . . . zaboravljajući da će snovi postati stvarnost gubeći čaroliju i slobodu koja postoji kad je ljubav bez ograničenja prisutna kad se jedno drugom potpuno predaju bez ograničenja i vijeka trajanja
