Nepristojno bi bilo pitati Boga je li stvaran?  

Pročitaj cijelu poeziju

Ma ni misliti ne mogu stjerana u šupljinu dana koje se i ptica kloni jer tu nema mjesta zamahu krila osupnuta mirujem

Pročitaj cijelu poeziju

Pronaći magičnu lampu. Putovati kroz zidove, Ne prepoznati vidljivo  

Pročitaj cijelu poeziju

Ostavljen na križu srama Neki su mislili, caruje osama  

Pročitaj cijelu poeziju

Kao  što udah na izdah kao tuga na suzu kao jecaj na smiraj kao tajna na šutnju kao dan na svitanje kao što sve baš sve ima tako i ljubav ima pravo ima pravo na nestajanje

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam poznavao dodir pažnje Za nanosima zime u ljetnom jutru. Crveno sunce budi večernju idilu. Jesmo li sami? Možda netko gleda kao i mi, Brine se o ravnodušnosti zemlje.  

Pročitaj cijelu poeziju

Jutros me dan dotakao prostranstvom lepotom rukom od oblaka budnošću zaspalog širinom voljenog životom tek rođenog.

Pročitaj cijelu poeziju

Jutros je dan dobio nešto moje. Osmeh.

Pročitaj cijelu poeziju

 Vrijeme  guta i grize i prostor i ljude. ** Vrijeme nikuda ne bježi. Ono u nama leži i čeka svoje vrijeme. . Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju