Ti,ili netko drugi

 

 Moja se smetenost rađa u hipu
po sred susreta s jednim od tvojih stotinu lica
obranim se
prisjetim se
oka
blagog pogleda
i osmijeha u nizu
ma koje je lice  bilo odista tvoje
koji je  osmijeh bio iskren
znam li te
ili samo želim

ne razmišljam
samo drugim imenom
sve tvoje prevare
nazovem
razobručam  sve sumnje
i više ne boli

 

10 komentara za "Ti,ili netko drugi"

  1. dragica meyer
    18/07/2012 at 3:13 pm Permalink

    razobrucam sve sumnje
    i vise ne boli

    Neobican, ali jak izraz, kao i pesma
    Mnogo pozdrava Bobo 🙂

  2. Kristian Svalina
    18/07/2012 at 5:07 pm Permalink

    Jako lijepa pjesma…. razobručala si me..:)
    LP Bobili

  3. stefi
    18/07/2012 at 5:13 pm Permalink

    ma koje je lice bilo odista tvoje
    koji je osmijeh bio iskren
    znam li te
    ili samo želim
    Uvijek vidimo lice ono koje želimo.Vrlo lijepo Boba.

  4. Marija
    18/07/2012 at 5:52 pm Permalink

    Kada bismo mogli na taj način razobručati sve naše sumnje, ljubomore, posesivnosti, sebičnosti, strahove, ne bi boljelo. No je li to stvarno moguće? Prateći dugo tvoj izraz, način razmišljanja, rješavanja dvojbi, životnih situacija, čini se da jest. Treba nastojati. Dobra pjesma,a posebna čestitka na izrazu koji je izgleda tvoj- razobručati. Veliki pozdrav Boba 🙂

  5. boba grljusic
    18/07/2012 at 8:50 pm Permalink

    Zahvaljujem svima vama ,,drago mi je da ste Tu i cijenim vaša mišljenja
    a mariji potvrđujem da je “razobručati ” nekako moj izraz a i na promociji je primjećen a ta moja sklonost ,,
    pozdrav svima

  6. Jim Corbet
    18/07/2012 at 10:03 pm Permalink

    Eto, kad bude trebalo s nečega skinuti obruč, ja ću reči…ma razobručaj to 🙂
    Još jedna tvoja lijepa pjesma koja nije prošla bez posebnih i neobićnih riječi, pozdrav Boba !

  7. songfordead
    19/07/2012 at 7:53 am Permalink

    svatko ima masku na licu
    samo je pitanje je li ju voljan skinuti
    lijep dan želim
    sfd

  8. mirko(svjet.)
    19/07/2012 at 11:47 am Permalink

    ‘oćeš li danas obručat’ onu bačvu, govorila je moja majka… davno. Razobručati bi bilo suprotno obručanju (stavljanju, nabijanju metalnih velikih prstenova na bačvu da ju drže – jer je napravljena od dijelova – na okupu, čvrstu i nepromočivu. Što se mene tiče našla si pravu riječ za otklanjanje sumnji, za spas od pitanja bez odgovora…
    “prisjetim se
    oka
    blagog pogleda
    i osmijeha u nizu
    ma koje je lice bilo odista tvoje
    koji je osmijeh bio iskren
    znam li te
    ili samo želim”. Ne čudi se, Bobo, što sam ovo naveo. Jer, ja se sam sebi dovoljno čudim zašto sam baš ja zaljubljen u poeziju do mjere koja graniči sa bolešću, a tisuće i tisuće oko mene… prolaze, dišu, nose pod rukom dnevni tisak… do radnog mjesta, a tamo… u priči… na kavi “ispuste” misao povijesno vrijednu: “Ma ko? Dostojevski, Krleža, Selimović, Andrić… ma daj…! Nemoj, bogati o muzici jer znam da ćeš pomenuti Pavarotija, pa ni Dedić ti nije stran, znam te, čitam te k’o bukvar… ‘Ajdemo mi nešto korisno, vrijedno, normalno raditi…!”
    Unutar svoje kompentencije pjesma je zaslužila čistu peticu.
    Pozdrav!

  9. mirko(svjet.)
    19/07/2012 at 11:51 am Permalink

    Ispr. … pjesnikinji dajem… (a ne pjesma je zaslužila)!
    Svima isprika koji podnose moje naklapanje. Ali – bio sam iskren!

  10. marissa
    19/07/2012 at 5:23 pm Permalink

    Jaka si ,sve obruče kidaš.
    Jako lijepa osjećajna, ali snažna pjesma!
    Pozdrav draga Boba!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.