Ne brini više
mene neće vratiti
ni tisuće valova
iz morskih dubina,
doplivala sam do dna
da se iz tmine ne vratim
da ne izroni i ona tuga
što um steže i strši poput jarbola
na pučini poslije potonuća broda.
Izmolila sam milost kod Posejdona
da u moru me ostavi
tebi neku drugu sirenu podari
meni je već rep podrezan
jer moja ljubav tebi nije potrebna.
Ne stanujem u plavetnim dvorima
plutam nošena strujama
slobodna kao zlatna ribica
bez moći ispunjavanja želja
ali samo do prvog ulova
u mreži nekog ribara.
Aljoša
Lav
Marija
18/07/2012 at 8:08 pm Permalink
Ovo je odlično i kao stihovana priča i kao poruka na kraju koja ublažava ugođaj tuge. Veliki pozdrav Stefi 🙂
18/07/2012 at 8:20 pm Permalink
Jako tuzna pesma, mada kraj obecava bolje i srecnije dane.
Pozdrav i laku noc 🙂
18/07/2012 at 9:54 pm Permalink
ali samo do prvog ulova
u mreži nekog ribara.
Lijepa i tužna pjesma sa jakim završetkom, sve pohvale, pozdrav i 🙂 za laku noć !
19/07/2012 at 7:51 am Permalink
tužna pjesma gospođo Š
ipak na kraju ipak trenutak nade
lijep dan želim
SFD
19/07/2012 at 5:19 pm Permalink
Krasna pjesma Stefi.
Povlačiš se iz Tuge i iz njegovog života.
Dostojansveno, otvorena životu koji te čeka.
Tužno, a tako lijepo.
Srdačan pozdrav!
19/07/2012 at 7:33 pm Permalink
Sve je proslo,sad plovis sama morem zivota ali ipak prizeljkujes nesto novo…neku novu mrezu 🙂
Lijep pozdrav!
19/07/2012 at 7:54 pm Permalink
@Marija hvala najljepša i lijep pozdrav iz dubina.
@Dragica hvala na čitanju nikad nije sve tako crno kako se čini.Pozdrav.
@Osmjeh Jime veliki šaljem još nisam ulovljena.
@Je Song uvijek ima nade, nada umire posljednja.Pozzzzz.
@Marissa najljepša hvala. Osmjeh ko sunce ti stiže:)))
19/07/2012 at 7:56 pm Permalink
@Marko hvala na čitanju, čovjek nikad ne smije prestati željeti jer ako nemamo želja nema se što ispuniti.Pozdrav ti šaljem.