Pustoš U Nama Putniče moj Ogolele su Grane ostale Listova nema Eho godina ih je odneo daleko Drumom popločanim od uspomena A mladost iz kože ispucala u Slutnje od koje još Landaraju samo Irisi i Katarka stara A duša sagorela Potrošena Razbijena u nepar para A mogla je Zauvek biti Naša Akrilna slika kao u […]
Kategorija > Misaona
Provalija Puna Žari
Ja sam pjesnik niskog morala Krutog uređaja, sluđen, ponekad Kao ludi čovjek hodam po snopu Svjetlosne lampe
Košulja
O prozorsko staklo joj kucam ne čuje a trebam je novu košulju za srce da mi skroji u ovoj mu je tijesno umorno je i bijesno miruj kasno je sutra ćemo doći ranije
–
Crta povučena (na pola treptaja razdvojena) na istok tajnih prolaza (nedostaje slovo da bude otkrivena) pokisla u obliku ili je samo pokvašena razgovorom očiju u okviru limfom umivenog rama tek obojena u senci groba
Žig
Utiskujem ti htijenje kao žig posred čela ne pitajući te za dopuštenje promatraš me pogledom-pitanjem ne-razuma odlaziš obilježen ispraćam te s mišlju podupirem i rasterećujem tvoja ramena
Svemirska Propast
U oazi pustoši jedan čovjek slijedi san skriven u nutarnjem džepu budućnosti. Ponekad ishitreno želi biti točan u svemu. Izgleda, pogriješio je zbog sebe.
Quo vadis
Kada na put pođeš ništa ponijet nećeš. Tek plam duše tvoje osvijetlit će tunel kojim si prolazio kada si dolazio u ovaj život s pitanjem: Quo vadis, domine? Quo vadis, čovječe?
Svijet Razgovjetnosti
Strah, vodič malih Zanos, vodič ljepote Polet, vodič mladih (iskusnih) Ljubavni dah, stvarnost dana
Povjeravam ti se
Dopusti da te dotaknem stihom kako umijem povjeravajući ti mjesečev kamen nosim u džepu kako bih imala što dotaknuti kad samoća zaprijeti pjesnik me dragi naučio vještini
da ćutanjem mojim ćutiš
Ćutim te ćutanjem padajućeg lista u kvadratu jesenje pene ćutim predugo ćutanjem duše zaljubljene.
