Pod rumenilom neba eho milenijuma, dočeci duž puteva metafore življenja, eterične svetlosti dodir univerzuma, s one strane sazvežđa kroz zvezdana sećanja.
Kategorija > Misaona
Ladislav Babić “Sokrat licemjer” izbor iz Diskursa
… ili su to oni koji ga štuju, ili smo to svi mi zajedno? Licemjerje ili hipokrizija, kako ga još nazivamo, je „prikrivanje svog karaktera, svoje prirode, lažno prikazivanje vrlina; licemjernost“, ili nešto opširnije rečeno: „simuliranje, pretvaranje da tko ima odlike i uvjerenja kakva zapravo nema, osobito u smislu predstavljanja sebe ili drugoga kao […]
Milan M. Janković ” Ubio sam sebe da bih se oslobodio”
Stojim nad mrtvim tijelom beživotnog čovjeka. Nema srca ni duše, a oči su mu tužne iznutra. Borim se s ovom slikom koja leži preda mnom.
Milan Drašković “Dimash”
Zemljanina u nevolji kad začuje se S.O.S. – željno tražeći tebe kroz lavirint predgrađa – strunama dok odjekuju tonovi ,,Adađa“, u začaranoj noći snovima stvoren kosmos.
Milan Janković “Moja slatka šizofrenija”
Lud, Lud li jesam što se tako usamljeno osjećam… Kao delirijumom izglavljen vapaj, kao u vinu tamni čaj, mog velikog neprijatelja samoće.
Milan Drašković “Epilozi poeziji”
Nadvišavanjem svega senka nad tvorevinom, u kući Labdakida vladavina bogova, utkan u čulnu stvarnost opčinjenost divljinom, pesništvo k’o putokaz za ispredanja snova.
Milan M. Janković “21 gram duha ili materije”
Na vjeri svoga dana žive, svaki ima svoju težinu, 21 gram duha ili materije, koji je koji, na njima je da kažu.
Milan Drašković “Zvonimir Golob”
akrostih Zamišljam te nagu u tom ljetu koje pamtim. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Odbacujem sve ono što ti prihvaćaš, smrti. Na ulicama grada hladna koža guštera. Između prolaznika nepomična praznina. Mirna i šutljiva usta. Reci nešto, reci. Ima li veće nježnosti nego što je moja? Riječi osam izgubljenih stihova tražim.
Milan M. Janković ” Iz dvostrukog ludila”
Dodirom umjetnika osobnost se širi platnom, pretjerujući i ističući percipiranu stvarnost. – Da li je to dobro iz lošeg, ili je loše iz dobrog?
Milan Drašković “U traganju za neizgovorenim”
Drhtaji izlazećeg u srcu mu peščanom, ugaono svanuće neprozirno masivno, u jarosnome zraku sev noža u nesvesno, pri izlasku Meseca san u prozirno plavom.
