Na vjeri svoga dana žive, svaki ima svoju težinu, 21 gram duha ili materije, koji je koji, na njima je da kažu.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Zvonimir Golob”
akrostih Zamišljam te nagu u tom ljetu koje pamtim. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Odbacujem sve ono što ti prihvaćaš, smrti. Na ulicama grada hladna koža guštera. Između prolaznika nepomična praznina. Mirna i šutljiva usta. Reci nešto, reci. Ima li veće nježnosti nego što je moja? Riječi osam izgubljenih stihova tražim.
Milan M. Janković ” Iz dvostrukog ludila”
Dodirom umjetnika osobnost se širi platnom, pretjerujući i ističući percipiranu stvarnost. – Da li je to dobro iz lošeg, ili je loše iz dobrog?
Milan Drašković “U traganju za neizgovorenim”
Drhtaji izlazećeg u srcu mu peščanom, ugaono svanuće neprozirno masivno, u jarosnome zraku sev noža u nesvesno, pri izlasku Meseca san u prozirno plavom.
Anja Lekić ” Mudrost i glupost”
Oduvijek je najveći izazov mudrosti podnositi stalno prisustvo gluposti. Jer za glupost stvarnog lijeka nema – ni melema, ni balzama, ni krema. A kako glupost ne mari što je glupa, bez brige i pameti po glavama lupa.
Crna rupa
slika: Marin Boban Negdje u središtu Kumove slame bez pompe i galame Crna rupa stoji. Ni vrijeme niti prostor u njoj se ne broji.
Mirjana Pejak “Tronožac za pjesnika” – izbor iz Diskursa
Sjedni. Sjedni, čovječe, i šuti. Pored tebe je tronožac. Sjedalo mu je ispunjeno mekom spužvom. Sjedni.
Polemika oko masline
Sad i mene ovo malo žulja- Zlatne kapi, maslinovog ulja. Od kad čovjek, po svijetu hoda Maslina, je bila ženskog roda. @
Katica Badovinac “Solo za obou” izbor iz Diskursa
Nestalo sunca zlaćanog žara na strništima magla počiva guštara crna cestu zatvara oglasila se oboa s njiva. .
