Lud, Lud li jesam što se tako usamljeno osjećam… Kao delirijumom izglavljen vapaj, kao u vinu tamni čaj, mog velikog neprijatelja samoće.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Epilozi poeziji”
Nadvišavanjem svega senka nad tvorevinom, u kući Labdakida vladavina bogova, utkan u čulnu stvarnost opčinjenost divljinom, pesništvo k’o putokaz za ispredanja snova.
Milan M. Janković “21 gram duha ili materije”
Na vjeri svoga dana žive, svaki ima svoju težinu, 21 gram duha ili materije, koji je koji, na njima je da kažu.
Milan Drašković “Zvonimir Golob”
akrostih Zamišljam te nagu u tom ljetu koje pamtim. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Odbacujem sve ono što ti prihvaćaš, smrti. Na ulicama grada hladna koža guštera. Između prolaznika nepomična praznina. Mirna i šutljiva usta. Reci nešto, reci. Ima li veće nježnosti nego što je moja? Riječi osam izgubljenih stihova tražim.
Milan M. Janković ” Iz dvostrukog ludila”
Dodirom umjetnika osobnost se širi platnom, pretjerujući i ističući percipiranu stvarnost. – Da li je to dobro iz lošeg, ili je loše iz dobrog?
Milan Drašković “U traganju za neizgovorenim”
Drhtaji izlazećeg u srcu mu peščanom, ugaono svanuće neprozirno masivno, u jarosnome zraku sev noža u nesvesno, pri izlasku Meseca san u prozirno plavom.
Anja Lekić ” Mudrost i glupost”
Oduvijek je najveći izazov mudrosti podnositi stalno prisustvo gluposti. Jer za glupost stvarnog lijeka nema – ni melema, ni balzama, ni krema. A kako glupost ne mari što je glupa, bez brige i pameti po glavama lupa.
Crna rupa
slika: Marin Boban Negdje u središtu Kumove slame bez pompe i galame Crna rupa stoji. Ni vrijeme niti prostor u njoj se ne broji.
Mirjana Pejak “Tronožac za pjesnika” – izbor iz Diskursa
Sjedni. Sjedni, čovječe, i šuti. Pored tebe je tronožac. Sjedalo mu je ispunjeno mekom spužvom. Sjedni.
