Ivana Brlić-Mažuranić pokazala je koliko simboličke dubine može ponijeti običan svijet kada priroda, dom, ognjište i put postanu više od prostora. U takvu čitanju i najmanja stvar poprima gotovo mitsko značenje. Kruh tada više nije samo hrana, nego znači: čekam te. Svjetlo na prozoru govori: još imaš kamo doći, a ključ poručuje: još pripadaš. A […]
Kategorija > Misaona
Spomenka Krebs “Izvan stada”
Gledam dolje u dolinu. Tamo dolje prolazi stado. Beskrajna struja tijela koja se slijepo kreću naprijed, korak po korak, vođena udobnošću i željom da se nikada ne ističu. Bilo bi tako lako sići dolje. Svrstati se u red. Zamijeniti vlastiti glas za jednolično blejanje mase. U stadu nema sumnje. Nema usamljenosti, nema egzistencijalne boli ni […]
Spomenka Krebs “Anatomija istrebljenja”
Kažu, previše nas je na Zemlji, sprema li se istrebljenje? Crtaju hladne granice i broje tijela, a ja im ne vjerujem. Dok stvaraju robote da nas zamijene, i strojevima prepuštaju našu sudbinu, oni rađaju strah iz suhih brojki, misleći da mogu ugasiti ljudsku dušu. Vrt što u svjetlu podrhtava, u plavo uronjen, u crvenom usplamtio […]
Vlasta Sumarev “Shrvano”
Neke su riječi brutalne Promiskutetne Napisane Mijenjaju formu Izgovorene Pomno biraju Kojom će nijansom Obojiti odgovorna čula Dojmiti se Osujetiti Krivotvorinu Percipirati Original Projicirati značajnu Interpretaciju Pojmiti istinitost U opscenom trenutku Poglavlja Narušenog Ega I tu “popušiš” dimne Signale Prečuješ opasnost U bubnjanju sljepoočnica A svi su efektori uzrujani Kontradiktorni Sijevanjem munji Istaknuti sumnjom Ipak […]
Suzana Marić “Katarza”
Izgorjela je prošlost pod lavom emocija. Ostao je samo sivi pepeo kojeg vjetar na svojim krilima raznosi. Neka. Odnosi i bol iz nutrine. Tišina je zavrištala preglasno, a onda utihnula i progovorila jezikom koji razumijem. . Mutna voda i dalje teče pored mene, ali ja hodam po suhom. . Katarza je sveprisutna. Osjećam je poput […]
Spomenka Krebs “Svjetlost bez granica”
Gledam prostor između zvijezda i linije na dlanu stranca. Zašto bih krotila riječi, dok moj duh udiše beskraj? . Leonardo je crtao krila, ne da bi vladao nebom, već da bi pobjegao težini. Baš kao i ja . Moje misli nisu vojnici što marširaju ukorak. One su poput sfumata na njegovim platnima – blagi prijelaz iz vidljivog […]
Spomenka Krebs “Kozmička mreža svjetlosti”
Iz dubine Zemlje tiha struja protiče, prolazi kroz korijen, kroz kamen, kroz naš topli dlan. Nevidljivi eter spaja sve što postoji, dok planetom pulsira stacionarni val. . Ono što je živo, nikada ne skreće s puta. Kroz matematički kod tri, šest […]
Anja Lekić “Spoznaja”
Daljina nema odgovore. Cilj nema smjer. Nepomičnost koja se otkriva u tišini Oživljava svaki budući korak Na životnom putu.
Suzana Marić “Iza zastora”
Gutaš, trpiš, gledaš, šutiš i onda se nešto razbije u tebi. U jednom trenutku shvatiš da si sam i da te nitko ne razumije. . Okrećem se oko sebe… Ta praznina nepripadanja zjapi kao ponor pod nogama mojim. Hvatam se za poneku riječ, oblikujem nadu od mjehurića koji nestaju pod dodirom. . Tko sam i […]
Zoran Hercigonja “Celuloza kojom smo otirali suze”
Suze su uvijek spremne na potresnu sudbinu čovjeka. S bijelim rupcem kao zastavom predaje, život nove donosi dane. Skupljamo rosne kapi svojih očiju u bijele maramice šaljući u nebo isparilu dušu krupnih kondenziranih kapi. Svatko ubire ono najbolje u suzama kada život otpuhuje lađe čovjekove. Ostavite na vrelom suncu i poletnom povjetarcu spremnike svojih suza; […]
