Krv gamiže mojim licem dok rukama rujem oči svemiru. Tako malo od čovjeka je u njemu, tek koja krunidbena kost što je glođu izgladnjela zviježđa. Pogubljeno sve je u samoti. Zanijekano. Razvedeno. Dan se raspeo o krošnju svemirskog hiperiona i bjesni praskonoćjima. Krv svejedno gamiže mojim licem iza čije okamine slutim rat.

Pročitaj cijelu poeziju

Rumori, rumori, rumori ovaj dan. Umori, umori, umori me besmrtan. Mori, mori, mori svojim satima. Nevjesta sam njegova u posmrtnim svatima.

Pročitaj cijelu poeziju

Vi, koji prisežete na mjesečeve mijene i ukazujete svoja lica sred svemirskih krčmi, vi, što se najavljujete kao evanđelje čovjeku gladnom vlastita doma i mira bez pogroma, vi, čije kraljevstvo zemno i podzemno iz blata i od gnjile bubri, vi, koji kano i ja, jeste tek sebri i žalni ljudi, vi ljubite čovjeka ljubavi kljastom. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jutro me probudilo i kazalo mi da na obali srebrnog otoka pobrojim sva zrnca pijeska. Lude ptice u vrištini kriještanjem su me pokušale zbuniti. Opsovala bih jutro svaki put kad bih počela brojiti iz početka. Pred samu večer na bijelom kitu projahao je Ahab loveći neki oblak. Na obalu mi je valom poslao žal novoga […]

Pročitaj cijelu poeziju

U OVOM TRENUTKU u ovom trenutku jutro je daleko okomito i vodoravno spava u mreži s ribama pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti

Pročitaj cijelu poeziju

Iz mene, iza mrene vremena, mrmore močvarišta gladi i crne ponornice sna.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Život je neravna površina Puna pravaca i dužina Nađe se tu i dijagonala Za one što žive od ideala.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju