Idi! I smiri hir… Tišini priđi i izlij mir.
Kategorija > Misaona
Crni flor
Preslagujem možđane u likvorne oblake koji su nuspojava cjelonoćnih coitus interruptusa tamnih bića i moje savjesti. U nekom svijetu gdje je Mjesec jedina svijetla pukotina uma zovu me Uzorita. Tamo vlada vječna pomrčina i Mjesec je tek prijevremeni ejakulat uzbuđenih šetača Mliječnoga puta. Oko vrata svezujem crni flor. Tugujem za izgubljenim dobrim glasom svoga prerezanog […]
Vizionarstvo mrtvih
Umrijeh jutros na prosinačkom dlanu, nakon tri sna bolovanja i gladi. Još tri dana lutah među odbačenicima smrti, kroz okamine svjetlosti i nečujne božje glasove. Vidjeh svoje kosti kako gore u krušnim pećima djetinjstva. Vidjeh svoj jal kako vijori na najvišem stijegu poniznosti. Vidjeh sve što oživjeti mora. Sve što mora mrijeti. Stajah nad ukopištem […]
Bambi
Imam prijatelja iz šume prepune magli, u kojoj lovostaj na sve bjelje od bijelog nikada ne prestaje. Imam prijatelja, bez majke i bez zla u korijenju svojih koraka. Imam prijatelja. Imam brata koji ima brata, a moj brat nije. Imam prijatelja azurnog od disanja. Imam prijatelja kojeg ubija čovjek u njemu. Imam prijatelja. Zove se […]
Mi ostavljamo kamenje
Vjetar pleše u njenoj kosi. Stvaramo jesen, a očiju nemamo smrt u ogledalu poput svijeće gori Mi ostavljamo kamenje …. sakupljamo godine
Pucanj u
Sjedim do nogu dana i noktima grebem porculansku površinu zraka, tražeći nalazište artefakata o sebi. Utroba ispod neba nenastanjena je zvijezdama i ja više nemam razlog disati kapilarama boli. Svaki izdah pucanj je u. Dan nesigurnim ali ustrajnim korakom odlazi od mene, prstiju zarivenih u vlastiti grudni kavez. Iz njega oslobađa srce kojim kukavički puca […]
Epitaf za prijatelja
Pijemo vino ispijamo mrak. Soba spartanski uređena zelene ruke oblikuju tišinu, a vrata svijeta zatvorena su za nas.
