Bilo je jučer ili dan prije Više ni u što nije sigurna
Kategorija > Tuga
Pessoa
Dok spavam, nosim lice smrti koje zgrušava mutna bol svijeta. Tko će sa mnom posaditi Pessoine edenske strahove?
Crni spavač
Pramac svijeta okrenut ka meni: vatra je na mojim rukama već gorjela. Bio sam svjetionik gubavcima i mesijama koji mijenjahu riječ za strah, dijete bijele smrti koje ne razaznaje zlo od zla. Sad mrakouman i nag brojim cvjetove Sunčane krune i od njih spravljam čaj pjesnicima. Dišem kroz ožiljak i fugu tmine. Onaj sam […]
nova pjesma (poezija ne umire)
nismo mi prijestolonasljednici neba niti cenobiti abrahamske pustinje vodi nas voda crvene puti, gušća od nas samih i glasnija od gladi kada smo sebe prikovali u kost izgubili smo jutro nove geneze sada umiremo kao kraljevi u vojničkim posteljama hropteći krv s najtišeg vrha svijeta kako bismo čuli šuštanje vlastite kože u spalionici krikova ne […]
Ružine suze
Potekla je suza sjajna Zaplakala ruža bajna Klize kapi sad sa cvijeta Ne vidi ljepotu ljeta.
