Marija Juračić
Kategorija > Tuga
Dobar dan tugo
Dobar ti dan tugo. Zašto si ponovo tu? Kako sam te ponovo dozvala, dosta si stanovala tu u meni emocijama praznoj, širila si oko mene svakodnevno dobro poznat miris samoće.
Dnevnik
kasno je večeras zapaljena je posljednja svijeća kroz omaglicu vidim plamen a ono što ne uspijem sada izreći njezinim plamenom će dogorjeti
dišem a ne živim
Hvatam oblake bole čekanja ogledam nade u praznini sećanja i čini mi se u mislima smo stali zauvek…
Kako da ti kažem
Sjećaš li se kako su prozori ovoga grada svijetlili dušama sretnih ljudi? I sve je bilo nekako jednostavno, lako i ljudski.
Pod kožom
Sjećaš li se bilo je proljeće svud oko nas rasprostrle se livade lelujale su tanke vlati trave u mirisu i bojama nas su krile,
Soba tišine
Ako si već ušao u moj život bučno Svojim dolaskom donio si u nasljeđe nemire koji u stopu prate me pa mi jastuke vlaže kišama tuge. Izađi,otvori širom vrata ta što ostavio si odškrinuta da pobjeći možeš ako ljubav osjetiš. To što si u ovoj sobi samoće tražio tu sada sigurno naći nećeš kroz pukotine […]
Farizej spram srca
Ne,nemoj me ništa pitati pokušaj iz moje šutnje čitati to što razum ti želi reći dok srce još sniva o sreći.

