Pjesma posvećena Franku Lohajneru, studentu iz Opatije, pripadniku 204. A brigade Rakitje, poginulom na Kupresu. Slika zaustavljena u oku. Ti mlad, gotovo dječak, vedrog oka i osmijeha.
Kategorija > Tuga
vrisak – odgovor Grljušićevoj
ja tek vrisnuti imam život iz grla s obala svojih u vrijeme koje me sebi niječe i oslobađa od vlastitih riječi ja tek vrisnuti imam svoje ime u sutone boli mojom crninom nebo da raspori pod kras da utisne mi kosti
Nemoj plakati- gazela u desetercu
Kada odu svi, nemoj plakati! Obriši suze, nemoj plakati! * Bit ću uz tebe u dane boli Ne boj se sada, nemoj plakati! * Znam da je teško, da srce boli Proći će ta bol, nemoj plakati! * Sva tuga će proć’ jednoga dana Najdraža moja, nemoj plakati!
Još rana zarasla nije
Kada utihne stara ura A pogled se izgubi U daljinama uspomena Ogrni me toplim šalom Da miris njen osjetim Na trenutak da se vratim U naručje njeno.
Prijesna krv
Nisam ja iz prve krvi svijeta, već bogobol što kiši u čovječjim kostima za još jednu transfuziju zla. Na zidinama svemira razapeta moja svijest dok anđeo sunce rubove krvi vrti pod jezikom i izgovara patnju. Ne zaboravljam tko je izvadio moje oči i posadio ih iza zvijezda (sjeme mu u Sjeni cvate). Sad […]
