Utihnule su sve moje riječi Stihovi, poput potonulih lađa Miruju u srcu. Brodolomi ih uništiše, Vjetrovi isušiše poput kapi vode.
Kategorija > Uncategorized
Kajkavština i ostala narječja
Zakaj se čudiju kaj pišem na kajkavštine? Pa to mi je del babičine ostavštine. Prijatelj dragi, za sevgda znaj Ja imam tak rad, taj dragi naš kaj.
San o suncokretima
Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da se za tobom okreću […]
Bilješka br .3
U zoru kad svijet još nije zakotrljao dan prepuštam se mislima o tebi. Mila moja ,ne mogu ti blizu ,ti razumiješ i znaš kako nas dijeli neka zlokobnica. U ovo doba ti miruješ na rubu postelje u tišini jutra pripremajući se na prvi korak . Tvoje sam dijete činim to isto samo na drugom […]
Pričaj mi
Ponekada se pronađem u tvom oku, šćućurena, skrivena od svijeta. U tom tamnom uglu pronalazim mir i utjehu. Pronalazim onaj izgubljeni djelić sebe što u sebi krije toliko toga neizgovorenog, prešućenog … Vidim se poput sjene što luta bespućima sjećanja, dodirujući nježnim prstima trnovite uspomene. Vidim suzu u tvom i svom oku. Bolimo se tišinom,ranjavamo […]
Bilješka br.2
Znam se često izgubiti u tuđem sretnom licu I ne trudim se pronaći se zanesena razotkrivanjem dubine oka i sitnih bora smijuljica titrajem tihe radosti u kutovima usana uvojkom kose iznad uha sputanog ukosnicom u bojama ljeta
Mirina
Ruši se svijet u bezdan na šestoj kamenoj skali i nemaš kud dalje do vrata propuntina protokom je učinilo vrijeme kameni zidovi zakaputili smokvu nitko je ne tiče do sunca kiše vjetra i ponekog znatiželjnog oka tad oživi slika negdanjeg života
