Kategorija > Uncategorized
Sama
Noćas se osjećam tako sama Gledajući zvijezde kako trepere Plešući svoj posljednji ples Prije nego li napuste nebesku pozornicu.
Razotkrivanje
Nisam te smjela pitati kako si jer tvoj pogled nasrće sapliće obara i podiže moje oči nasuprot tvojih zrcalo su u kojem se prepoznaješ
Tako jednostavno je
Malo je malo je nedostajalo kako bih dosanjala san vrijeme je za susret sa stvarnošću oči su moje već poodmakle slijedim ih ledohodom ka mjestu na kojem se prije svih napajam ljepotom i pokoravam dan
Munja
Možda će ljeto, možda će baš ovo ljeto Vratiti sve uspomene izgubljene davno. Uspomene moje, tvoje, naših ljeta zajedničkih. Možda će kažem, a sumnja se izvija, leluja Kao plavičast dim u zimsko jutro Ponad sela mog slavonskog.
Kiša u noći
Kiši, rominja Poput božje uspavanke A lagan vjetrić miluje zavjesu Nježno ju dodiruje Nježno ju njiše U opranom zraku miriše Pokošeno sijeno Uz svjetlost lampe Plešu lelujave sjene Po zidovima Tako je lijepo Tako je ugodno Tiho Tiho Uz rominjanje kiše u noći Polako Polako Sklapaju mi se teške oči Nad nepročitanom knjigom
I sve uzalud
U neko svitanje rano ona, Slavonija moja, sva se prostrla darivanjem rodnih njiva i polja se moja zibaju na povjetarcu i glas mi zvoni zvonko, Opominje;
Spoj svjetova
U lomu svjetlosti Kapljici vode Svjetova je spoj Skriven u slapu Blještavih kristala Što caruju na kapcima U nedodiru sna I vrtlogu prolaznosti Zraka i vode Iz crnog u bijelo Iz tame u svjetlo Uzdaha i izdaha Svega vidljivog I nevidljivog Sna i jave Dana i noći Ljubavi i želje Davanja i primanja Tebe […]
