Kategorija > Uncategorized
Malo iz prošlosti
Vratim se ponekad i samu sebe iznenadim nekim davno napisanim pjesmama. Evo jedne:
Emiliji
Nenaspavanoj oči ti sjaje ko sedam franja u podne vrcaju iskre šušti tvoja haljina dijeliš osmijehe uz novine onako usput jutros si se ljubila prije buđenja s usnom beskućnicom nitko te nije vidio samo je sretno kucala tvoja osamljena polovica srca
Zatvorila sam vrata
Zatvorila sam vrata Nutrine svoje Da mi opet ne dođe Tuga nepozvana Da ne zasjedne Na tvoje mjesto U onom malenom Crvenom kutu Gdje sam te smjestila Davno Još dok su se Proljetni pupoljci Pod rosom otvarali Žedni nektara Bisernog S:K:M
Utjeha
Pričaš moru Ono te sluša Ti šutiš Ono priča tebi Onda šutite skupa Ti grliš koljena Ono grli oblutke i trave Kako se spretno tješite šutnjama
San
Ponekad u snu vidim čovjeka kako kopni na ledenom vjetru koji puše sa Istoka u proljetno veče Zagledan u zeleni prsten na vodi on, samo, želi da zagrli prijatelja čije je srce uvrijedio
Lice i naličje
Sve nevažne sitnice sumnje ii strahove propale nakane izvore ljutnje ispraćam lepršavim osmjesima priželjkujući tišinu takve tu i tad nema jer mislima vičem ima me a kao da me nije nevidljivo glas svoj pušta pomiče me kako bi tebe dotakla možda pokažeš lice umjesto naličja
