Nastojim zadržati misao koja iznad obrve zaziba zrak dragošću pojavi li se negdje iz davnine zamirišu cvjetne glave tamno crvene modro zelena i ona u boji sunca što zagolica ožiljak u dnu srca u bijelom platnu utkan djevojački san
Kategorija > Uncategorized
Noćni jurišnici
Rosa umiva jutro ja hodam po tepihu od trave. Noge bose i želje bez ograda. Možeš li shvatiti ludost jutarnju kada me dohvati ono nešto nepoznato,
Zvijezde od suza
Mi živimo svoje realne živote na trošnome štapu snove noseći znajući dobro svoj odraz slab daleke zvijezde želimo doseći.
Usnuo Papuk
Usnuo Papuk Gle,usnuo Papuk miluju ga zvijezde, ko paperjem meko dok po nebu jezde. Svjetla sela u daljini putokaz snovima daju, mjesec na nebu visoko samo psi u tišini laju. Umorne moje su oči, sanak na vjeđe pada slike djetinjstva naviru nestao žamor velegrada. Štefica Vanjek-Štefi
Još se tražimo
Govorila sam često prečesto usput i namjerno pogubiti će mo se u šutnji samo si se smijao glasno odavno već jesmo i više nismo kažnjeni od ljubavi za nevjeru još se tražimo
Na lukobranu
Sve češće sustiže me ono što nisam htjela pamtuti umotano u osmijeh ili žalobnu traku i til /ovisi o boji neba/ kažem ne a mislim da nešto se događa nastrada monotonija dok stižu me sjećanja nesuvuslim pokretima poravnam kao zgužvanu haljinu misli dan i lice na lukobranu zastanem pogledom ispraćam brodove i ptice
