Jedina, nadjenu mi ime onaj što lomi krhka pera zahuktalih vjetrenjača pokrenutih vjetrovima zanosa,
Kategorija > Uncategorized
Četiri godišnja doba
Sjeti se ; tobom je bjesnila oluja u ono nevrijeme najvećih kiša rekao sam da povjetarac leluja i kako pada rosa (nikada tiša).
Četrnaest svijeća
Sedam ih prođe prvo , onda još sedam malih patuljaka na putu vječnosti šutim k’o golo drvo , nemoćno gledam lišće smotuljaka zgužvane nježnosti.
Šira i jesen
Dan Svih svetih. Sunčan, prekrasan. Poziva van u tišinu šume. Odlazim sa Širom. Ona presretna maše repom, veseli se. U šumi je stvarno mir. Ljudi su uglavnom po grobljima. Jesen se prostrla pod stablima i kao nepregledni tepih ukrasila tlo svojim šuštanjem. Uspravno prema nebu uzdižu se gola stabla starih bukvi, […]
U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta Dok još je spavao grad I opet bih se tamo vraćao Jer uvijek ponešto zaboravim Kad ti pričam o sebi…
Gospodin , radnik , klaun , pjesnik
Bio sam gospodin u odijelu gostima točio francuska vina voljela si skoro večer cijelu mene u fraku kraljevskog pingvina.
Interpunkcija
Sve počinje s uskličnim znakom krik je prvi u životu svakom majčino mlijeko ima funkciju da promijeni interpunkciju.
Drama
Rijetka su bića ljudska što iz drame uspostave život miran ali mnogi od života lijepog uspiju napraviti nemoguće drame.
Slika kroz staklo
Jedan prozor što na ulicu gleda otvorio kapke prije svitanja taj škrtac mali odgovore neda i hladno staklom odbija pitanja.
Tko bih bila ja
Tko bih bila ja? Pitanje si stalno postavljam da se nismo sreli u onoj ulici nesanice kojom su tupo odzvanjali naši umorni koraci.
