Nije još umrla lastavica u meni što leti prostranim nebom osjećaja, nisu ni odcvali narcisi proljetni u cvjetnjaku moga uma, samo su ih privremeno prekrili snjegovi zova daljina ,usamljenosti. Nije moja pjesma zarobljena ostala u vrtlozima tuge i odlaska i nisu moje uši gluhe ostale da ne čuju šapat nježnosti i sonate u krošnjama javora. […]
Kategorija > Uncategorized
male tajne
Jutro mi tvoj donosi glas tvoj osmjeh eterom do mene stiže Zagrlim te mislima osmjeh ti uzvratim tijelo mačkasto protegnem znam osjetit ćeš po mom glasu Želje su nam iste Čekaju sutra novi dan samo za nas 11.11.2012.
Ne…
Ne obilazim, više, mjesta na kojima si me čekala da se vratim, kao mornar, sa dalekih putovanja, iz neke
Sjajno je
Lijepo te vidjeti, zagrliti, osmjehnuti se tvom osmjehu. Lijepo je u tvom se pogledu izgubiti, na tvojim se usnama sladiti.
Ne odlazi iz ove pjesme
Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne
Kao kapljica
Objavljujem svim na znanje da neću sama dalje više noću slušati šapat kiše, gledati zore kada rude slušati sjećanja što me bude.
Kako sam počela pisati
Ako pronađete dovoljno vremena možete saznati nešto o mom životu Potaknuta Marijinim postom o rimovanoj poeziji odlučila sam napisati upravo to što naslov kazuje. Moja generacija je rasla bez televizora. U selu ih je bilo tek nekoliko i samo smo neke emisije išli susjedima pogledati. Knjiga je
