Kategorija > Uncategorized
Južina
Otužno vrijeme vrijeme poteško odviše vlažno južno između dva dodira vjetra nemjerljivo kratko pretvara čovjeka u pjesnika
Glupost
Misao se nesuvisla javi traje i raste pokrene se i poput pijane noge u moju stvarnost bez srama staje i ostaje beskonačno nejasna domislim je hraneći tu gladnu ludost od nje se obranim
Nemoćna
toliko se nakupilo ne stane u jedan dan nemoćna vjetru dlanove otvaram prije mraka tišinu da zagrlim
Sviraj mi, violino
Sviraj mi tiho, violino Neka plače pjesma pod strunama Noćas mi je gorko ovo vino Trpak mi je okus na usnama. *
Čekam te
Uzdrhtali Mjesec nad prozorom visi Noć ulicom vuče svoje crne skute Prošli su dani, došao nisi Gdje si? Pitam zvijezde, ali one šute. +
Shvatiti pjesnika
Nebo bez zvijezda, crnina noći Utihnule su i posljednje riječi I dok se vino gorko toči Jedan pjesnik piše o tuzi i sreći. *

