Zemlja
nebo
između leš
kost i koža.
Vakum
praznina krunjena
krv spržena
vapi samo duša zbunjena.
Život
a tek smrt
buđenje zaspalog
crv vremena
uhranjen
a gladan
glođe kod
i kost raspadnutog sanjarenja.
Vazduh
hleb
i voda
lobanja polomljena
u rukama života
zagašena.
Zemlja
prah i glib
dubok rez
i jaz
a brazda preko brazde zašivena.
Život
plus
i minus
ceh na kraju plati svako.
julija
Lav
10/01/2013 at 9:46 am Permalink
Ceh svatko plati, istina je. Ali mi smo tu, sada. Danas ste svi nekako mračni, same kosti , krv, rezovi, slomljene lubanje, raspadanje. Ne želi čovjek biti u takvom svijetu iako se tako sve završava. Jaka ti je pjesme, ali ja više volim tvoje magle, kiše i kazaljke koje pokušavaju ići unatrag. Lijep pozdrav Mile 🙂
10/01/2013 at 3:38 pm Permalink
Pjesma je super, al eto nekako mi je u pjesmi puno mračnih i tužnih zbivanja kao i ovo kišno vrijeme-, Pozdrav 🙂
10/01/2013 at 9:48 pm Permalink
a brazda preko brazde zašivena.
-Nije sve uvijek sunčano, moramo naučiti živjeti i u mraku!