Urušena kula

Nakon Vladova odlaska

Tvoj osmijeh dušo više ne pomaže
osta pusta kula, otišle su straže
kraj spuštenog mosta srušena su vrata
nagorio kamen, nema niti tata.

*

Usamljena sjenka kulu obilazi
težak joj je korak, ruka kamen mazi
duga zlatna kosa iznad crnog plašta
varka tamne noći, stvarnost ili mašta.

*

Nestrpljivi vranac kopitom udara
daj, pođimo dalje od ovih utvara
negdje na tom putu iza crnih noći
čekaju nas jutra, do njih valja doći.

18 komentara za "Urušena kula"

  1. Tonka
    10/01/2013 at 11:09 am Permalink

    A što reći, sjajan bi roman bio, pozdrav Marija 🙂

  2. zlatan
    10/01/2013 at 12:11 pm Permalink

    bas lijepo marija!!!

  3. faiza
    10/01/2013 at 1:29 pm Permalink

    lijepo zaista marija 🙂
    rima odlična
    pozdrav 🙂

  4. ShadowOfSoul
    10/01/2013 at 1:41 pm Permalink

    mistično, sjenovito, uznemireno – predivno!

  5. newenka
    10/01/2013 at 1:53 pm Permalink

    …čekaju nas jutra, do njih valja doći…

    odlično Marija
    pozz newe

  6. dinko1941
    10/01/2013 at 3:32 pm Permalink

    Ti si legenda za pjesme u stihu, ljepoti s kojom inspiraciju crpiš iz svega što dotakneš mislima je očaravajuće, baš kao što je i ovaj tvoj blog “Očaravajnje”. Pozdrav ti šaljem 🙂

  7. Sani
    10/01/2013 at 3:57 pm Permalink

    Kao Marija….Jurić Zagorka
    Očaran sam

    pozzzzz:))

  8. dragica meyer
    10/01/2013 at 5:51 pm Permalink

    negdje na tom putu iza crnih noci
    cekaju nas jutra, do njih valja doci

    Fenomenalno Marija. Lep vecernji pozdrav 🙂

  9. Iluzija
    10/01/2013 at 7:46 pm Permalink

    kao da je sve bio san…
    pomalo tuzn, ili ne zivot neumoljivo ide dalje.

  10. morpheus15
    10/01/2013 at 8:10 pm Permalink

    Moram priznat da sam osjetio…
    Rijetko se to dogodi kad čitam.

    Versifikacija savršena, priča opipljiva, efektan završetak. Tematika mistika.

    Vlad napušta? Čovjek bi pomislio da će čovjek vampira napustit, a ne obrnuto. Ili je ona već otišla, a ovo se referira objekt? Nisam ranije upratio događaje. U svakom slučaju, odlazak je tema, koga god se napuštalo. I odlazak je i napisan.

  11. Marija
    10/01/2013 at 8:34 pm Permalink

    Hvala svima na cijeloj košari pohvala.
    Stihovima se vodi nijemi dijalog između nježnog, naslućujemo, vampira i njegove drage, dijalog koji se dotiče, ali nikada između njih dvoje ne dolazi do otvorenog razgovora.
    Uviđajući da njegova tiha nježna draga vene za suncem, morem, krikom galeba, uviđajući da sva njegova ljubav, njegovi darovi, njegovo kraljevstvo nije dovoljno da ju usreći, Vlad se svjesno izlaže suncu, njegov dvorac lišen imaginacije propadne u trenutku, nestaje mraka, vukova, crnih ptica. Ostaje samo njegov vjerni konj koji će njegovu dragu odvesti do žuđenoga mora. 🙂

  12. Jim Corbet
    10/01/2013 at 8:52 pm Permalink

    ne mogu se otet dojmu da sam ovo već pročitao..a možda se i varam, u svakom slučaju jako lijepo,tečno i pjevno, pozdrav Mare !

  13. stefi
    10/01/2013 at 8:54 pm Permalink

    negdje na tom putu iza crnih noći
    čekaju nas jutra, do njih valja doći.
    Prelijepo Marija.

  14. Marija
    10/01/2013 at 9:18 pm Permalink

    Jim, Stefi, hvala što ste ispratili mog Vlada 😀

  15. songfordead
    10/01/2013 at 11:37 pm Permalink

    znači ti ga kopitom pod bubrege i on odfrknuo
    a baš je bio dobar
    naranče, sfd

  16. julija
    11/01/2013 at 12:32 am Permalink

    Haha Song, dobri uvijek nagrabuse. Što ti vampiriš u ovo doba noći 🙂

  17. songfordead
    11/01/2013 at 12:35 am Permalink

    hm, pa ne stignem ni u jedno drugo vrijeme, lol
    a ti
    naranče

  18. Marija
    11/01/2013 at 8:16 am Permalink

    I ja zamijenila dan za noć. A dan kratak. Jabuke. Robnom razmjenom protiv poreza 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.