MARA: Ivo, reci pravo, je li ti mene još voliš?
IVO: Malo zbunjen, njezinim pitanjem: Mare, sunca
mi, ti si pošempjala, kako me to moreš pitat, uvin
godinan?
MARA: Mogu, kako ne mogu, kad mi nikad ne govoriš.
Moj Ivo, zar si ti zaboravio, kako je ono lipo bilo, kad smo
bili mladi, kad si mi šapljo na uvo, kolko me voliš, a meni
bi zaigralo srce u prsin.
IVO:Kako bi zaboravio? Ko da te sad gledan, sva bi se
rumenila o srama.
Ah, ote se Mari uzdah iz grudi !
IVO: Šta je Mare, šta uzdišeš, ol ti nije dobro?
MARA:Dobro mi je moj Ivo, dobro. Bilo bi i bolje
da mi digod rečeš, da me voliš, vratilo bi me u mlados.
IVO: Mare, pa znaš da te volin, ali ko to više u našin
godinan, govori, malo nježnije će Ivo.
MARA: Kakve veze imaju godine? Snuždeno će Mara.
Ja tebe sada još više volin! Sami smo, dica otišla, imamo
samo jedno drugo,a i nismo baš tako stari. Ovo nan je
ko druga mlados, al ti ne misliš tako?
IVO:Mislin, mislin, ali…Ajde Mare, šta si me se uvatila, ko
krpelj,pusti me na miru. Nemoj da te kogo čuje, misli će
da si makla.
MARA: Svi ste vi muški isti, biće bi van pala kruna zglave,
da digod rečete ženi da je volite.
Ajde Ivo, pomalo će vragolasto Mara, šta ti je muka, reci
samo jednon.
IVO:Pa ženska glavo, reko san ti jednon, dok god ti ne rečen
drukčije, to ti važi , okani me se više.
I nemoj mi tu mavat g……m isprid nosa, vidiš da radin.
Privati se i ti posla, okani se ludorija.
Pogleda ga Mara kradom. Licem mu se razlio smješak, koji
govori tisuću riječi, a on kao zaljubljeni dječačić, pokušava
ga nespretno sakriti.
Mara mu nježno pomiluje kosu, pa kao ptičica, veselo odleprša
spremiti Ivino omiljeno jelo.
Tonka
katarinab
11/02/2017 at 2:48 pm Permalink
Mudrost nasi zenica…kako muza zadovoljiti nije bilo lako!! Hahahaha…Murtulice , dobra ti ova crtica…predobra! Suhovito i slikovito! VP
11/02/2017 at 4:06 pm Permalink
Hahaha, dobra ti je ova! .Hm, 🙂
11/02/2017 at 5:21 pm Permalink
Ipak će tu biti nešto. Upornost je vrag. Večeri su još duge… A ovo ti je, ako mene pitaš, izvrsno napisano:) Svaka čast!!!
Hvala ti za riječi koje su, čini se, u nekom davnom životu bile u upotrebi, jednim dijelom i meni (sve ono što je izvan ikavice).
11/02/2017 at 5:25 pm Permalink
Spome, drago mi je da ti se dopalo, hvala ti od srca.
LP 🙂
Suzana, hvala ti! Hm 😉 LP 🙂
11/02/2017 at 5:27 pm Permalink
Dobra,
Pozdrav
11/02/2017 at 5:32 pm Permalink
Mirko, u nekom davnom životu, ni meni nije ( kao što dobro znaš ) ikavica bila u upotrebi , ali, isto tako dobro znaš, u ovom drugom dijelu života, jest i to poprilično dugo, pa se to, polako vremenom “primi” 🙂 Puno ti hvala, na lijepom komentaru!
Veliki pozdrav!
11/02/2017 at 5:34 pm Permalink
Nevenka, hvala što si uvijek tu! LP 🙂
11/02/2017 at 6:04 pm Permalink
Dobro bi se tekst uklopio u predstavu. Zanimljivo, živo, didaskalije umjerene, a bitne. Jesi li razmišlala o pisanju dramskog teksta? 🙂
11/02/2017 at 6:07 pm Permalink
A, di bi ja to Mare, moram još puno učiti, ali, plašim se da je malo kasno 😉
11/02/2017 at 7:49 pm Permalink
Dok dišemo nije kasno. Nismo estrada da moramo pokazivati “vanjske atribute mladosti”. Štovatelji i autori književnih djela traju dok ih ona crna gospa s kosom u ruci ne pozove!:)
11/02/2017 at 8:26 pm Permalink
Istina, u pravu si! Ali, moj je problem zapravo, što nemam dovoljno samopouzdanja. Najbolje je ovako kad me “pukne” napisati neku šaljivu pričicu i to je to 🙂
12/02/2017 at 3:07 pm Permalink
Murtulica, lijepa ti je ova crtica koja se može poistovjetiti s trenutcima u životu koje svakako treba gledati s humorom, i tu si me nasmijala.
Hvala ti na šaljivosti i vedrini koja nam je svima potrebna.
Veliki pozdrav! 🙂
14/02/2017 at 9:33 pm Permalink
Katarina, to je i bio cilj, malo smijeha, drago mi je ako sam barem malčice uspjela 🙂 Hvala ti od srca!
Pozdrav tebi 🙂