Ivo i Mara

 

 Slikovni rezultat za Dvoje zaljubljenih, slike

MARA: Ivo, reci pravo, je li ti mene još voliš?

IVO: Malo zbunjen, njezinim pitanjem: Mare, sunca

mi, ti si pošempjala, kako me to moreš pitat, uvin

 godinan?

MARA: Mogu, kako ne mogu, kad mi nikad ne govoriš.

Moj Ivo, zar si ti zaboravio, kako je ono lipo bilo, kad smo

bili mladi, kad si mi šapljo na uvo, kolko me voliš, a meni

bi zaigralo srce u prsin.

IVO:Kako bi zaboravio? Ko da te sad gledan, sva bi se

rumenila o srama.

Ah, ote se Mari uzdah iz grudi !

IVO: Šta je Mare, šta uzdišeš, ol ti nije dobro?

MARA:Dobro mi je moj Ivo, dobro. Bilo bi i bolje

da mi digod rečeš, da me voliš, vratilo bi me u mlados.

IVO: Mare, pa znaš da te volin, ali ko to više u našin

godinan, govori, malo nježnije će Ivo.

MARA: Kakve veze imaju godine? Snuždeno će Mara.

Ja tebe sada još više volin! Sami smo, dica otišla, imamo

samo jedno drugo,a i nismo baš tako stari. Ovo nan je

ko druga mlados, al ti ne misliš tako?

IVO:Mislin, mislin, ali…Ajde Mare, šta si me se uvatila, ko

krpelj,pusti me na miru. Nemoj da te kogo čuje, misli će

da si makla.

MARA: Svi ste vi muški isti, biće bi van pala kruna zglave,

da digod rečete ženi da je volite.

Ajde Ivo, pomalo će vragolasto Mara, šta ti je muka, reci

samo jednon.

IVO:Pa ženska glavo, reko san ti jednon, dok god ti ne rečen

drukčije, to ti važi , okani me se više.

I nemoj mi tu mavat g……m isprid nosa, vidiš da radin.

Privati se i ti posla, okani se ludorija.

Pogleda ga Mara kradom. Licem mu se razlio smješak, koji

govori tisuću riječi, a on kao zaljubljeni dječačić, pokušava

ga nespretno sakriti.

Mara mu nježno pomiluje kosu, pa kao ptičica, veselo odleprša

spremiti Ivino omiljeno jelo.

 

13 komentara za "Ivo i Mara"

  1. Krebs
    11/02/2017 at 2:48 pm Permalink

    Mudrost nasi zenica…kako muza zadovoljiti nije bilo lako!! Hahahaha…Murtulice , dobra ti ova crtica…predobra! Suhovito i slikovito! VP

  2. Suzana Marić
    11/02/2017 at 4:06 pm Permalink

    Hahaha, dobra ti je ova! .Hm, 🙂

  3. mirko1
    11/02/2017 at 5:21 pm Permalink

    Ipak će tu biti nešto. Upornost je vrag. Večeri su još duge… A ovo ti je, ako mene pitaš, izvrsno napisano:) Svaka čast!!!
    Hvala ti za riječi koje su, čini se, u nekom davnom životu bile u upotrebi, jednim dijelom i meni (sve ono što je izvan ikavice).

  4. Murtulica
    11/02/2017 at 5:25 pm Permalink

    Spome, drago mi je da ti se dopalo, hvala ti od srca.
    LP 🙂

    Suzana, hvala ti! Hm 😉 LP 🙂

  5. nevenka
    11/02/2017 at 5:27 pm Permalink

    Dobra,
    Pozdrav

  6. Murtulica
    11/02/2017 at 5:32 pm Permalink

    Mirko, u nekom davnom životu, ni meni nije ( kao što dobro znaš ) ikavica bila u upotrebi , ali, isto tako dobro znaš, u ovom drugom dijelu života, jest i to poprilično dugo, pa se to, polako vremenom “primi” 🙂 Puno ti hvala, na lijepom komentaru!
    Veliki pozdrav!

  7. Murtulica
    11/02/2017 at 5:34 pm Permalink

    Nevenka, hvala što si uvijek tu! LP 🙂

  8. Marija
    11/02/2017 at 6:04 pm Permalink

    Dobro bi se tekst uklopio u predstavu. Zanimljivo, živo, didaskalije umjerene, a bitne. Jesi li razmišlala o pisanju dramskog teksta? 🙂

  9. Murtulica
    11/02/2017 at 6:07 pm Permalink

    A, di bi ja to Mare, moram još puno učiti, ali, plašim se da je malo kasno 😉

  10. Marija
    11/02/2017 at 7:49 pm Permalink

    Dok dišemo nije kasno. Nismo estrada da moramo pokazivati “vanjske atribute mladosti”. Štovatelji i autori književnih djela traju dok ih ona crna gospa s kosom u ruci ne pozove!:)

  11. Murtulica
    11/02/2017 at 8:26 pm Permalink

    Istina, u pravu si! Ali, moj je problem zapravo, što nemam dovoljno samopouzdanja. Najbolje je ovako kad me “pukne” napisati neku šaljivu pričicu i to je to 🙂

  12. katarinab
    12/02/2017 at 3:07 pm Permalink

    Murtulica, lijepa ti je ova crtica koja se može poistovjetiti s trenutcima u životu koje svakako treba gledati s humorom, i tu si me nasmijala.
    Hvala ti na šaljivosti i vedrini koja nam je svima potrebna.

    Veliki pozdrav! 🙂

  13. Murtulica
    14/02/2017 at 9:33 pm Permalink

    Katarina, to je i bio cilj, malo smijeha, drago mi je ako sam barem malčice uspjela 🙂 Hvala ti od srca!
    Pozdrav tebi 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.