Kiša ne umije da plače

Ovo nije noć za pisanje poezije
Jedna zvijezda je pala
i nastao je mrak
Sjedim u sobi i razgovaram
sam sa sobom
Brojim svaku riječ
kao da želim da izbrojim sve tajne svijeta
Kroz otvoren prozor
ulaze kapi kiše
kao mjesečeva svjetlost
koja me podsjeća na bliskost
na uspomene iz djetinjstva
neka davna ljeta
i dobre tamburaše
Kiša ne umije da plače
ona miriše na usamljenost
na ptice selice
koje pjevaju umjesto mene
o zalascima sunca
Kiša ne umije da plače
ona krije sjećanja
na jedno dvorište
puno neba i ptica
kao na slikama starih majstora
Kiša ne umije da plače
njene pjesme
koje svira na prozorskom staklu
kao glasovi mrtvih
putuju kroz vječnost
zavodeći ljude
Skupljam kapi kiše
i njima na svojoj koži
pišem pjesmu
koju niko neće umjeti da pročita
samo ti
kad se sretnemo na kraju vremena
prepoznaćeš me po njoj

3 komentara za "Kiša ne umije da plače"

  1. Krebs
    31/08/2021 at 1:24 pm Permalink

    Kisa ne umje da place , ona samo place ! Krasna !!LP

  2. Marija
    Marija
    31/08/2021 at 6:35 pm Permalink

    Kada mi pjesma orosi trepavice, znam kakvu poeziju imam pred sobom. Pozdrav, Sumiko! 🙂

  3. Krebs
    01/09/2021 at 11:52 am Permalink

    Sumiko , toliko me je dotakla pjesma sa sinoc napisah jednu na moj nacin , sa istom temom !!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.