Dolaziš s osmjehom koji puno toga govori. Znam da ti noć nije donijela užitak na koji sam te poticala za primirje ili za prikrivanje stanja u kojem smo sve više željni biti. Nije lako u dva potpuno različita svijeta živjeti i razumijem te, ali tvoj je izbor i nemam ti namjeru baš ništa olakšati. Daske na kojima si glavni glumac svog osobnog kazalište sve su trošnije i izgledniji je njihov lom nego opstajanje. Slušam tvoje želje i pomislim da je Petar Pan upravo po tim željama napisan. Svijet u kojem bi volio biti ne postoji. Ovaj ovdje koji nas okružuje je krvavo ozbiljan. Ovo je svijet isključivosti svim opsijenama i varkama unatoč. U ovom se svijetu sve svodi na morati. Naravno varamo se da slobodnom voljom uzimamo i dajemo jer nakon sudbonosnog potpisa, koji je uglavnom črčkarija na papiru, postajemo vlasništvo onog drugog potpisa. Bježanje iz kućnog teatra kažnjava se verbalnom tiradom i prijetnjama brisanja onog istog potpisa koji uzima za pravo kažnjavati. I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu.
14.05.2013.
Marija
14/05/2013 at 5:43 pm Permalink
Bez okolišanja, direktno i jasno donesena sličica bračnog života, tog malog intimnog teatra. Veliki pozdrav Tonka 🙂
14/05/2013 at 5:52 pm Permalink
Pozdrav Marija 🙂
14/05/2013 at 6:16 pm Permalink
Izvrsno Tonka,
nekoliko puta sam pokušala nešto logično reći o teatru zvanom “Brak”, ali tu nem logike.
Jako dobra prikaz
“Odrekla se definiranja nejasnog na uštrb svoga tijela koje je iz protesta drhtalo zasićeno upornim prešućivanjem svega onoga što bi trebalo naglas reći ili se odreći zauvijek”
Topli pozdrav Tonka!
14/05/2013 at 6:18 pm Permalink
“I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu.”
Htjela sam izdvojiti ovaj dio, u memoriji ostao citat Bobe.
Još jednom kažem , izvrsno!
14/05/2013 at 6:20 pm Permalink
Hvala draga, pozdrav tebi 🙂
14/05/2013 at 7:04 pm Permalink
mnogi od nas imaju takav svoj mali privatni kućni teatar. Nekad je komedija, nekad bude drama… a ponekad se desi i horor 🙂
Pozdrav!
14/05/2013 at 7:57 pm Permalink
dopada mi se kako si ovo o čemu pišeš nazvala “kućni teatar ” tako zvuči manje loše ili manje naporno
pozdrav Tone ,dobro napisano !
14/05/2013 at 9:43 pm Permalink
”I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu”
puno pozdrava
sfd
14/05/2013 at 10:21 pm Permalink
Vjerujem da mnogi glume u sličnim kazalištima, unatoč svim stvarima koje nas vežu i razdvajaju show must go on.
Pozdrav Tonka 🙂
15/05/2013 at 6:35 am Permalink
Bergmanovski Tonka; “Prizori iz bračnog života”..
15/05/2013 at 8:26 am Permalink
Vrhunski napisano.
P
15/05/2013 at 12:02 pm Permalink
varamo se da slobodnom voljom uzimamo i dajemo jer nakon sudbonosnog potpisa, koji je uglavnom črčkarija na papiru, postajemo vlasništvo onog drugog potpisa.
da bar nisam potpisao kad sam dizao stambeni kredit 🙂 sada ne bih bio u dužničkom ropstvu…pozdrav Tonka 🙂
15/05/2013 at 12:44 pm Permalink
Odličan prikaz tog “kućnog teatra” kako ga ti nazivaš
pozdrav od newe