Dolaziš s osmjehom koji puno toga govori. Znam da ti noć nije donijela užitak na koji sam te poticala za primirje ili za prikrivanje stanja u kojem smo sve više željni biti. Nije lako u dva  potpuno različita svijeta živjeti i razumijem te, ali tvoj je izbor i nemam ti namjeru baš ništa olakšati. Daske na kojima si glavni glumac svog osobnog kazalište sve su trošnije i izgledniji je njihov lom nego opstajanje. Slušam tvoje želje i pomislim da je Petar Pan  upravo po tim željama napisan. Svijet u kojem bi volio biti ne postoji. Ovaj ovdje koji nas okružuje je krvavo ozbiljan. Ovo je svijet isključivosti svim opsijenama i varkama unatoč. U ovom se svijetu sve svodi na morati. Naravno varamo se da slobodnom voljom uzimamo i dajemo jer nakon sudbonosnog potpisa, koji je uglavnom črčkarija na papiru, postajemo vlasništvo onog drugog potpisa. Bježanje iz kućnog teatra kažnjava se verbalnom tiradom i prijetnjama brisanja onog istog potpisa koji uzima za pravo kažnjavati. I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu.

14.05.2013.