Kućni teatar

Dolaziš s osmjehom koji puno toga govori. Znam da ti noć nije donijela užitak na koji sam te poticala za primirje ili za prikrivanje stanja u kojem smo sve više željni biti. Nije lako u dva  potpuno različita svijeta živjeti i razumijem te, ali tvoj je izbor i nemam ti namjeru baš ništa olakšati. Daske na kojima si glavni glumac svog osobnog kazalište sve su trošnije i izgledniji je njihov lom nego opstajanje. Slušam tvoje želje i pomislim da je Petar Pan  upravo po tim željama napisan. Svijet u kojem bi volio biti ne postoji. Ovaj ovdje koji nas okružuje je krvavo ozbiljan. Ovo je svijet isključivosti svim opsijenama i varkama unatoč. U ovom se svijetu sve svodi na morati. Naravno varamo se da slobodnom voljom uzimamo i dajemo jer nakon sudbonosnog potpisa, koji je uglavnom črčkarija na papiru, postajemo vlasništvo onog drugog potpisa. Bježanje iz kućnog teatra kažnjava se verbalnom tiradom i prijetnjama brisanja onog istog potpisa koji uzima za pravo kažnjavati. I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu.

14.05.2013.

13 komentara za "Kućni teatar"

  1. Marija
    14/05/2013 at 5:43 pm Permalink

    Bez okolišanja, direktno i jasno donesena sličica bračnog života, tog malog intimnog teatra. Veliki pozdrav Tonka 🙂

  2. Tonka
    14/05/2013 at 5:52 pm Permalink

    Pozdrav Marija 🙂

  3. marissa
    14/05/2013 at 6:16 pm Permalink

    Izvrsno Tonka,
    nekoliko puta sam pokušala nešto logično reći o teatru zvanom “Brak”, ali tu nem logike.
    Jako dobra prikaz
    “Odrekla se definiranja nejasnog na uštrb svoga tijela koje je iz protesta drhtalo zasićeno upornim prešućivanjem svega onoga što bi trebalo naglas reći ili se odreći zauvijek”

    Topli pozdrav Tonka!

  4. marissa
    14/05/2013 at 6:18 pm Permalink

    “I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu.”

    Htjela sam izdvojiti ovaj dio, u memoriji ostao citat Bobe.
    Još jednom kažem , izvrsno!

  5. Tonka
    14/05/2013 at 6:20 pm Permalink

    Hvala draga, pozdrav tebi 🙂

  6. Mario
    14/05/2013 at 7:04 pm Permalink

    mnogi od nas imaju takav svoj mali privatni kućni teatar. Nekad je komedija, nekad bude drama… a ponekad se desi i horor 🙂
    Pozdrav!

  7. boba grljusic
    14/05/2013 at 7:57 pm Permalink

    dopada mi se kako si ovo o čemu pišeš nazvala “kućni teatar ” tako zvuči manje loše ili manje naporno
    pozdrav Tone ,dobro napisano !

  8. songfordead
    14/05/2013 at 9:43 pm Permalink

    ”I unatoč svega tvoji su koraci često pred mojim vratima, tvoje ruke oko moga tijela, tvoji poljupci plamte na mojoj koži, a život dodaje novi nastavak u kućnom kazalištu”

    puno pozdrava
    sfd

  9. Aljoša
    14/05/2013 at 10:21 pm Permalink

    Vjerujem da mnogi glume u sličnim kazalištima, unatoč svim stvarima koje nas vežu i razdvajaju show must go on.

    Pozdrav Tonka 🙂

  10. SanDiMun
    15/05/2013 at 6:35 am Permalink

    Bergmanovski Tonka; “Prizori iz bračnog života”..

  11. Prolaznik
    15/05/2013 at 8:26 am Permalink

    Vrhunski napisano.

    P

  12. Jim Corbet
    15/05/2013 at 12:02 pm Permalink

    varamo se da slobodnom voljom uzimamo i dajemo jer nakon sudbonosnog potpisa, koji je uglavnom črčkarija na papiru, postajemo vlasništvo onog drugog potpisa.

    da bar nisam potpisao kad sam dizao stambeni kredit 🙂 sada ne bih bio u dužničkom ropstvu…pozdrav Tonka 🙂

  13. newenka
    15/05/2013 at 12:44 pm Permalink

    Odličan prikaz tog “kućnog teatra” kako ga ti nazivaš

    pozdrav od newe

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.