Olakšanje

                I prije joj se događalo da  je potresu drhtaji  nenadano pronalazeći je nespremnu i u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu u neskladu s logikom. Bio je to prirodni zakon protiv kojeg nije mogla i nije se znala  boriti osim da otrpi. Upravo sad dok je mirila doživljeno potrese je novi drhtaj  koji osjeti najprije u želucu a onda  u mozgu i srcu,da baš tim redosljedom .Disala je ljutnjom ona koja je inače privržena apaurinskoj ideologijiite stalnom podastiranju svoje dobropodobnosti  u ime mira .

              Koracima ravnodušja se odmicala od mjesta trudeći se  da zanemari onaj dio sebe što zapitkuje analizira i donosi sudove u čiju pravednost  nikad nije sigurna. Iscrpljivalo ju je to stalno hrvanje s mislima. U hipu se nešto odlomilo od nje  i ostalo   do kraja  neistraženo. Očaravajuće je bilo to daljnje kretanje  – pomirenje s višom razinom stvarnog. Odrekla  se  definiranja  nejasnog  na uštrb  svoga tijela koje je iz protesta drhtalo  zasićeno upornim  prešućivanjem svega onoga  što bi trebalo naglas reći ili se odreći zauvijek. Od silne promjene osjetila je mučninu  i odmah je ispljunula. Sa ostatkom bljutavosti u ustima lako će . Zavukavši ruku duboko u džep napipa bombon i promisli: što je sigurno sigurno je.

8 komentara za "Olakšanje"

  1. Marija
    14/05/2013 at 5:13 pm Permalink

    Imaš dar za pripovijedanje, a jezik je poetičan.
    -višom razinom stvarnog./ To je ono nutarnje, ono nadrealno, ono duboko u umu što izlazi i što se podvrgava analizi. No tijelo traži svoje, reagira. Makar iznenadnim padom šećera. Pozdrav Boba:)

  2. Mihaela
    14/05/2013 at 5:21 pm Permalink

    Jako dobra naracija, sviđa mi se posebno početak- in medias res. Odmah nas uvučeš u radnju i ne puštaš do zadnje riječi.Pozdrav!

  3. Consequence
    14/05/2013 at 5:23 pm Permalink

    Ovo izgleda kao odlomak iz odličnog psihološkoga romana.
    Boba, možda bi bilo dobro u tom smjeru razmisliti i toga se prihvatiti.

  4. Tonka
    14/05/2013 at 5:36 pm Permalink

    Draga, ono prešućivano ili pospremano negdje u dono utrobe ponekad izazove tako veliku mučninu da ni bonbon ne pomaže. Osmjeh tebi uz razmišljanje koje ti je sigurno znano pa ga neću pisati. Zagrljaj putuje….

  5. marissa
    14/05/2013 at 6:11 pm Permalink

    Rečenice koje plijene mirnoćom zbog ljepote izričaja,a zapravo kipe buntom protiv svojeg, na van, podatnog ega.
    Samo da ne izazovu veliku oluju koja bi na površinu mogla iznjeti emocije za koje još nježna duša nije spremna.

    “Odrekla se definiranja nejasnog na uštrb svoga tijela koje je iz protesta drhtalo zasićeno upornim prešućivanjem svega onoga što bi trebalo naglas reći ili se odreći zauvijek.”
    Veliki pozdrav!

  6. songfordead
    14/05/2013 at 9:50 pm Permalink

    ”Zavukavši ruku duboko u džep napipa bombon i promisli: što je sigurno sigurno je.”

    malo si produžila naraciju pripovjedanja (barem što se tiče ovdje na portalu), ipak ostaje tebi svojstven način pisanja, čuvanje svojih ”tajni” i otkrivanje tek sjena sreće
    ugodnu noć želim
    sfd

  7. Aljoša
    14/05/2013 at 10:19 pm Permalink

    Boba, daješ recept kako dalje, mudrošću nadvladavaš situaciju, pa rješenje može biti i naizgled običan bombon.

    Pozdrav Veliki 🙂

  8. newenka
    15/05/2013 at 5:57 am Permalink

    Moram priznati Boba da mi se više sviđa ovaj način tvoga pisanja…zaista, držala si me do kraja tu, oduševljena sam…kad će nastavak?!
    pozdrav od newe

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.