na vratima proljeća

 

Čekala  sam te na vratima proljeća
I pozdrav tvog pogleda ispod obrva gustih
Na posljednjoj stanici mog života,
Čekala sam,  tiha.
Onako s proljeća;
Pisao  si, govorio,
Označio kao poklon dugo iščekivan,
A onda se usud poigrao u ludosti svojoj.
Put dug, put širok, nepoznat,
Predalek za misli, predalek za nadanje,
Otvorio se bolnim krikom rađanja nemoći.
Neću pitati zašto, odgovor nije lijek.
Neću moliti, molitva ostaje neuslišana
Iako su ruke nebu vapeći uzdignute.
Zatvaram sebe u tišinu nutrine
Sakrivenu od pogleda upitnih
Što oko mene znatiželjom stalno kruže,
U tišinu koja jedina sluša jecaj duše
Istinski ranjene na vratima proljeća.

09.03.2012.

7 komentara za "na vratima proljeća"

  1. Marija
    23/03/2012 at 2:28 pm Permalink

    Antonija, dobro nam došla na portal. Nadam se da ćeš se među nama dobro osjećati i da ćeš nam darivati mnogo tvojih lijepih pjesama. 🙂
    I ova pjesma tako lijepo ulazi u proljeće, iako je ugođaj sjetan, čak bolan. Zatvorena u svoju tišinu, ranjena životom i ljubavlju na posljednjoj stanici života, ne moliš, ne tražiš, ne prokljinješ. Čekaš.
    Iako duboko intimna, pjesma poprima univerzalno značenje jer se u njoj mogu prepoznati mnogi koji čekaju malo ljudske topline na vratima proljeća. Veliki pozdrav Tonka! 😉
    lapsus calami-ispravi, Zatvoram sebe

  2. Antonija Željka Kahlik
    23/03/2012 at 3:39 pm Permalink

    Hvala Marija na pažljivu čitanju i lijepom komentaru. Naravno da ćemo se ovdje družiti, nadam se u miru. Pozdrav od srca. Antonija

  3. Jim Corbet
    23/03/2012 at 6:08 pm Permalink

    Zatvaram sebe u tišinu nutrine
    Sakrivenu od pogleda upitnih
    Što oko mene znatiželjom stalno kruže

    Jako lijepo, pozdrav Antonija i dobro došla na portal, lijepo te je čitati i na ovom mjestu, sve pohvale za pjesmu!

  4. stefi
    23/03/2012 at 11:18 pm Permalink

    Pjesma je predobra iako sjetna
    Zatvaram sebe u tišinu nutrine
    Sakrivenu od pogleda upitnih
    ovi stihovi potvrđuju koliko je u nju utkano boli.

  5. songfordead
    23/03/2012 at 11:22 pm Permalink

    lijepa pjesma

    Što oko mene znatiželjom stalno kruže,
    U tišinu koja jedina sluša jecaj duše
    Istinski ranjene na vratima proljeća.

    noć lijepu želim
    SFD

  6. shadea
    24/03/2012 at 10:12 am Permalink

    Tuga,bol i neka neodređena ,skoro ugasla, nada – sve to utkano u divne sjetne stihove draga Antonija!Prelijepo napisano!
    “U tišinu koja jedina sluša jecaj duše
    Istinski ranjene na vratima proljeća.”..bolan ali divan kraj!
    Šaljem ti osmjehe od ♥ i želim dan pun sunca i plavog neba! 🙂

  7. boba grljusic
    24/03/2012 at 9:31 pm Permalink

    skoro pa ravnodušje,zavaravaš ,izvrsno

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.