Noćas je vjetar opet svirao
Note je nasumično birao
Gudio na svojoj staroj violini
Dok je noć plesala po mojoj dolini.
I drveće kao da je prohodalo
Uz njegovu svirku plesat stalo
A škura je stara cviljeti stala
I ona bi rado zaplesala.
U suludom ritmu pleše i breza
A meni kroz kosti pleše jeza
Kao da nikad prestati neće
Svojom se svirkom sada razmeće.
I tako već danima, noćima
Plešu sjene pred mojim očima
Pa je i san plesati stao
Nekamo u noć s vjetrom pobjegao.
SUZANA MARIĆ
Suzana Marić
07/12/2021 at 11:20 pm Permalink
Vrlo romantično. 🙂
07/12/2021 at 11:23 pm Permalink
Razigrano i lijepo!
09/12/2021 at 9:49 am Permalink
Lijep ugođaj pjesme , volim ovakve teme gdje je sve igra sjena na rubu sna i jave 🙂
09/12/2021 at 4:37 pm Permalink
Miha, zahvaljujem se i pozdrav šaljem 🌹
09/12/2021 at 4:38 pm Permalink
Mornaru, hvala ti najljepša! Pozdrav 🙂
09/12/2021 at 4:39 pm Permalink
Misliš ni tamo ni vamo☺ Hvala najljepša, poeto ☺