Oseka

Htjela sam preplivati ocean
i uskočih u ritam valova
zaplivala kao orka prava
nad glavom mi galeb kružio pjan.

Nosile me u daljinu struje
poput nekog papirnog brodića
postaše mi ruke krila ptića
nestale su atlantske oluje.

Na obzoru prazna daljina
mutno-zelen postao je dan
nalik na val rasplinuo se san
ispod mene ostala pličina.

I odjednom naiđe oseka
i Ocean pobježe od mene
ostale u mulju lađe snene
i ja kao morska školjka neka.

4 komentara za "Oseka"

  1. Krebs
    14/09/2021 at 10:31 am Permalink

    Katarina , sad sam upravo citala Marijinu recenziju o Pupacicu , jos sam pod dojmom , i sad poslastica , kao desert – “smazah ” tvoju , i ne pokajah se !!

  2. katarinab
    katarinab
    14/09/2021 at 11:22 am Permalink

    Spomenka, hvala ti na pažnji i ostavljenom komentaru. Znači mi puno. Tu oseku sam uistinu doživjela i nakon oh ho ho godina inspirirala me. Dojmila me se, jer sam morala duže gaziti po pijesku i mulju da dođem do obale. Nije ocean što naš lijepi, plavi Jadran.
    Lp.:)

  3. Marija
    Marija
    15/09/2021 at 6:56 am Permalink

    Naše plime i oseke se kreću unutar nekoliko metara razlike, a tvoja je o ho, ho! No pjesma je dobila simboličan karakter kao da pjeva o entuzijazmi i izgubljenim iluzijama! 🙂

  4. katarinab
    katarinab
    15/09/2021 at 12:54 pm Permalink

    Marija, hvala na čitanju i ostavljenom komentaru. Istina, oseka je metafora, odnijela je sve snove i iluzije.
    Veliki pozdrav i lijep nastavak dana ti želim! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.