Bilo je kao u snu
cvijet bajama
u dan rascvjetan
u njemu jasni obris oka
i vjeđe skupljene
ispod pogleda
ljubav sam cijelu skrila
ispod latica
moranjem gonjena
samo tiho
tiho promakoh
na prstima
da zrak ne zazibam
Kao u snu
PROGNANIK
NA VRHU PARNAS BRDA
Na vrhu Parnas brda plačem,
ronim suze, suze srama, suze srdžbe,
suze boli i griješnu sudbu preklinjem,
jer me kazni kao pakao nevinu dušu,
jer me začara i odvede u sigurnu smrt.
Sve će biti kao prije
Opet će se različci
Razliti po livadi
Poput djelića
Ukradenog neba
Razlivenog u travi
I žuti irisi
Zrakom Sunca obojani
Prekrit će tragove
Umornih koraka
Što su odlazeći
Nehotice polomili
Prve pupoljke
I sve će biti kao prije
Tužno ,pusto…
Park okovan tišinom
Vapit će za dodirom
Ptičjeg krila
I nježnog lahora
Što bi mu se u
Krošnje drveća spleo
Sve će biti kao prije
Osmjesi će poput grimase
Stajati na licima
U vremenu
Zgažena čovjeka
Što kroči sivilom
Hladnog pločnika
Dok rominja hladna kiša
I magla se dovlači
Sve će biti kao prije
I mi ćemo stajati
Na početku kraja
Gledati kroz zamagljen prozor
Život kako teče
Poput rijeke unepovrat
Dok kišne kapi zalijevaju
Plave različke i
Žute irise
SUZANA MARIĆ
