Hiragana s damine lepeze
Da bismo shvatili kako je japanska pjesma od razdoblja nepismenosti prije 552. godine stigla na lepezu dvorske dame, moramo se vratiti u to daleko doba, kada Japanci još nisu znali pisati, dok su Kinezi već imali bogatu književnost i filozofiju pa su kineski svećenici dolazili u Japan noseći sa sobom svoje vjerske knjige i utjecaj. Poučavali su Japance pismenosti na jeziku koji im je bio stran i na pismu koje japanskom jeziku nije bilo primjereno. Osim što su trebali naučiti kineski jezik, morali su ovladati i s tri tisuće kineskih ideograma, slikanih kičicom i tušem. Obrazovani su Japanci tako pisali kineskim pismom na kineskom jeziku, koji je bio službeni jezik tog dijela svijeta.
Plov
Srce mi prenapregnuto jedro
Tajac
sve miruje pred praskom
čini mi semojoj priči je kraj
uzdah – vjetar čarobnjak
smijem se naglas
dijelim radost na dvoje
pa je moje tvoje
pa je tvoje moje
podižem ramena
ispod neba
zvijezda mi se ljubilica
u trepavice zaplela
plovimo opet moje srce i ja
do nedogleda
