http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=167857

Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada  nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno  okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.

Ali on zapeo kao da ga plaća neka farmaceutska firma: “ Opasna je za starije ljude. Trebate se cijepiti.“ (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci i htijenja i sva krv uzavrela, od kuda odjednom? Ja jesam iako se ne prepoznajem pa sebe gledam kao odraz nekog meni nepoznatog. Lažljiva slika, zamućenog stakla ili vode uzburkane uronjenih sjećanja. Bol se javlja. Odlazim. Odlazim dok na mjestu stojim istom, bez pomaka. Čudi me kada  i kako se dogodilo da raspršena maglom njive moje slavonske od mraza sačuvati odlazim. Bjelina, bjelina, tišina. I sve umine kao da i bilo nije.

Pročitaj cijelu poeziju

Večeras ću odložiti svoje pero

I odmoriti ruke umorne (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Slomljena riječ
rasparala je zoru
ljutnjom
i nestala bez traga

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Što bi bilo kad bi bio

iskupljenje mojih snova

a ne zbilje

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju