Zora s maglom pregovara
Plava,
U jesen od boja bremenitu.
Pitaš me o nestalnosti misli mojih,
O uludo utrošenim satima iz inata,
Pitaš me gdje zaustavljam vrane želje
Jer zora je rana, a još usnula nisam.
Usputno negdje sebe rasipam
Kao što i breza svoje lišće posvuda,
A nju nitko, nikada, ništa ne pita.
Kroz kose joj nježne magla prste provlači
Dok sa zorom pregovore vodi
Plavom.
Usnuti, još samo usnuti treba.

01.11.2016-

Pročitaj cijelu poeziju

U plamenčiću svijeće
Tiho lelujaju plahe sjene
Nazirem draga lica što mi
Vraćaju nježne uspomene                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                nježne uspomene

Milujem hladan kamen a lahor
Ljubi glavice žutih krizantema
Tuga oko muti tišina
Dušu para jer ih više nema

Dok polako listam stare slike
Na dlan mi sleti mala ptica
Pa mi toplim krilom nježno
Obriše tugu sa lica

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jednoj Evi

Snivaj ženo ispod skromnog huma

u jesen kad lišće prekrije te žuto

vrijeme samo nosi žal, ne jenjava

i za tobom srce još me boli ljuto.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Svjetlo se pomalja tiho

ne govorimo ne ometamo svitanje

skoro pa sve je  savršeno

jutro odmiče

i mi

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju