Lav Lenski “Oči djevojke”

Oči djevojke, nasmiješene, crne oči

namiguše, ponjijele me put nebesa.

Gubim tlo pod nogama i

kao slijepac slijedim

te oči

nesigurnim

putem sna.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Lotreamon”

 

Skriven pseudonimom kroz zemlju neuroze,

tajanstven tonalitet trag autoskopije,

Kafka k’o antiteza – radost metamorfoze –

monotona požuda uz kompleks kastracije.

                       .

Sličnosti sa de Sadom dikasovskih zlodela,

u viskoznom vremenu biljke poput dekora,

drukčiji oblik duše – glas Lekonta de Lila –

ludilo bez bezumlja psihološkog ponora.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Anja Lekić “Nekad i danas”

Čovjek je od Jedinog stvaran.
.

U njemu postoji iskra.
Iskrom je za svijet maran.
.

I ne zna što je privid:
razmakom je očaran.
.

Al’ čovjek je od Jedinog stvaran.
.

U njemu gori iskra.
Zbog iskre je smion i otporan.
.

A misli da je samo tvaran.
Po tvari je tek nestvaran.
.

I ne zna što je privid!
.

 On osjeća da je kvaran,
nemirima rastvaran…
.

Jedini da je nestvaran.

Al’ čovjek je od Jedinog stvaran.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Dajem ti ruke” izbor iz Diskursa

Dajem ti ruke

Sva se u mene zavuci

I ćuti.

.

Dajem ti oči

Pravo jesenje jutro

U mladom proleću

.

Dajem ti dušu

Sobu bez prozora i vrata

U njoj se ljubav još rimuje.

.

Dajem ti ruke

Moje srce više nije moje.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Josip Ergović “Jastučna kompilacija”

“Proizvodnja počinje uklanjanjem granula polikarbonata specijalnom sušilicom”, bezličnim glasom strpljivo je izgovarao skromno odjeven mladić, istodobno tražeći udobniji položaj za svoje preusko demode-odijelce na tvrdom, drvenom stolcu. “Materijal se potom transportira u prešu. Onda ga se ubrizgava u kalup.”  Nakratko je zastao da bi pročistio grlo pa zatim, bez ikakve vidljive nelagode, nastavio: ”Kako bi se došlo do nikal-matrice koja nosi sve digitalne informacije, u obliku mikroskopskog zapisa.”  Nakon toga je zašutio, mirno promatrajući člana komisije. Ovaj se izgubio u kupusnici papira, tražeći odgovarajući obrazac. Pritom je mehanički popravljao naočale koje bi mu, uvijek iznova, skliznule do vrha nosa.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Koraci”

Vode prema budućnosti
Maleni, a puni mogućnosti
Kamo sada?- postave pitanje
I krenu u svoje prvo skitanje.
.

Pa nas po svijetu posvuda vode
U bolje sutra, mirnije vode
Kako se tko u koracima snađe
Pravi put na rasrižju pronađe.
.

Najteže je za snovima ići
I do kraja duge uz brdo stići,
Plesati kako drugi kažu
Kada ti pogrešne korake pokažu.
.

Jer svijet je pun lažnih ideala
Lopova,muljatora i sličnih budala
I samo za jedan pogrešan korak
Cijeli nam život postane gorak.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts