Suzana Marić “Umiri se, more moje “

Oluje tutnje,
bodu more moje
vatrenim vilama
u rebra,
a ono uzmiće, propinje se; galopiraju valovi
u bjesomučnom trku.
.

Pjeni se modra griva,
lomeći se o stijene
vremenite urliću vjetrovi.
.

Umiri se, more moje…
Uzburkalo se je u tmini…
Dubine su se mutne uzdigle, ..
Zijeva ambis crni, vodeni, tražeći żrtve
u nemirnoj barci.
.

Jedro je rastrgano na jarbolu nade.
I galeb je u kriku odletio.
O, more moje…
Tutnjiš kroz mene
lomiš me, u pijesak, u prah me pretvaraš!

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Ekstravagandno”

Volim mane,
koje ti drugi
zamjeraju.
.
Čekam te,
jer si vrijedan
tolikih peripetija.

27 nam
je godina…
.
Idealna smo
kombinacija.
.
Za raspad
i pobunu
sistema.
.
Grozomorno
koračamo –
ka ambisu.
.
Što je to
hodajuća
destrukcija?
.
U kompletu,
sabrani…
.
Ti i ja.

Pročitaj cijelu poeziju

Katica Badovinac “Haiku – 101”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Poezija Gustava Krkleca posvećena Bezimenoj” – izbor iz Diskursa

Gustav Krklec je u mladosti bio izrazito lijep i njegovan čovjek. Šarmer i kozer, ljubitelj dobre kapljice i žena, boem koji nikada nije ostao bez plaće, dobro se snalazio u svakom društvu. Živio je u nekoliko država i u svakoj se znao snaći: u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u Kraljevini Jugoslaviji, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, u Republici Jugoslaviji.

Kretao se u društvu mnogih umjetnika i državnika: Josipa Vanište, Antuna Branka Šimića, Vladimira Nazora, Tina Ujevića, Miroslava Krleže, Karela Čapeka, Ive Andrića, Tita…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mihovila Walner “Haiku”

Galeb nad morem

kliktajem probudi dan.

Moja duša spi.

Pročitaj cijelu poeziju

Dejan Bosil” Nezvesta”

Ozri se in pobožaj me z iskrenjem
morja, ki v tvojih se očeh zrcali
kot že nekdàj, ko skupaj na obali
bila objeta z borov sva vršenjem.

                     .
Predaj občutku se, ki v tebi biva,
tej rajski ptici, ki ti daje krila,
s katerimi srcé si uročila
za vedno mi, ti vila poželjiva.

               .
Skrivaj ukradi zadnje dihe dneva,
ovij lase si v sij večerne zarje,
ki mokre sanje v ognja žar odeva;

             .
ne skrbi za zvestobe več ječarje,
ubeži jim, poslušaj zven odmeva
spominov na vse najine viharje.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts