Otapam ti maglu od sna

i očiju,

otvaram prozor

da stidljivo sunce

ugrije ti ruke,

pokušavam sve

da tvoja

žudnja

stigne do proljeća,

da čuješ

kako žubori

zrak

pjevom ptica,

kako se rumene oblaci

kad razgali se

nebo,

kad zakuca puninom

sreće

jer vidi kako promatraš

sunovrate

Pročitaj cijelu poeziju

Popodne kad si skriven u svojoj koži,

misliš o onom što te činilo sretnim,

onda prokuneš ljubav slikanu crnim –

sve tako jasno kockice kada složiš.

Ponekad za bol reči nisu dovoljne,

siva sećanja koja spopadnu noću,

raskrsnica i put što slika samoću –

da se zaluta mogućnosti su brojne.

Razmišljanje o jednom setnom pogledu,

neočekivan poslednji dan proleća –

kad se zatekneš u prijateljskom gnezdu.

Sva jednostavna i tako zagonetna

slika jednog sna – nje duša se priseća.

Prosto rečeno – priča nedovršena.

Pročitaj cijelu poeziju

Uv’jek je tu , čvrsta, ponosita,

svim životnim preprekama hodi

nekad se vidi ,nekad je skrita

al’ hrabro je srce uv’jek vodi. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=217375

Pročitaj cijelu poeziju

došla bih ti

u neparnom broju kaplji

netom izdaždenih kiša

pod kožu 

suhu od čekanja

i tišina pješčane krvi 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju