Umorna duša nebo ugleda
što zove je gore anđelima,
nikom je ono nizašto ne da
nebo, što bdije nad nama svima. (više…)
NOĆNE IGRE MOĆNIKA
Kad zv’jezda previše zabljesne
izgubi se u svome sjaju,
anđeli kad nebom zaplešu
sveci se rastrče po raju.
I mjesec kad nebom zablješti
prvo se on kupa u sv’jetlu
pa onda tek zemlju obasja
sv’jetlošću b’jelom u svom letu.
Valovi mora kad zapjene
prvo udare po st’jenama,
glasno tišinu neba ruše
kad se sljube sa sirenama.
Onda se sve najednom stiša:
Zv’jezda, anđeli, mjesec i val,
veličanstvena stiže zora
da pozdravi usnuli žal.
To su noćne igre nebesa
i opuštanje mora noćno,
predivna zemaljska čudesa
sve na ovom svijetu moćno.
Đurđica Brčić
posestrimstvo smrti
sestro
nosi moju smrt
u grob tvoj
ko tat je posijah
sestro
nosi moju smrt
ja postah sunce
koje miješa boju čemera u dan
preda mnom svijet spušta vjeđe
i skriva svoju djecu u sarkofazima
sestro
zašto i ja ne mogu biti crv
koji u tundrama ruje lubanje leptira
zašto i ja u poljupcu nekog
proroka
ne mogu izdati svijet
kyrie eleison
kyrie eleison
(nisi me čuo nerođenu)
mene vjetar ne osjeća na obrazu
smrt
mednu i slatku
ništa ja o umiranju ne znam
krvi moja
kako se zoveš
(milosrđe je umrlo davno
davno)
zašto bježiš u omarama
Žala
sestri mojoj iz usta izvireš
i rominjaš među urlicima
o krvi moja
ništa ti o sebi ne znaš
kyrie eleison
kyrie eleison
(ne mogu više slušati Tvoj glas)
sestro
nosi moju smrt
ja sam sunce koje mora sakatiti
svijet
ČETIRI KAPLJICE
U jednu kap suze slane
skrila se tuga srca mog
u koju još samo stane,
tužnije pjesme jedan slog.
U jednoj kapi veselja
koliko sreće se slilo
koliko zahvala, želja
u njoj se samo zbilo.
U kapljici jednoj kiše
odraza puno je stalo,
ah, kako se samo njiše
ta kap, ogledalo malo.
U jednu kapljicu rose
skrio se svjež’ miris zore
i bezbroj blještavih zraka
što bude još sneno more.
Četiri kapljice pale
na moj topli ispružen dlan,
četiri kapljice male
još snivaju na njem’ svoj san.
Đurđica Brčić
