Žeđa moja duša
I.
Za vodom iz kaleža Tvog, žeđa moja duša .
Za riječima utjehe, za Tvojim blagoslovom, žeđa moja duša .
Pustinja je moja bez oaze
Vjetrovi me poput pijeska nose, žeđa moja duša .
Ispusti kap vode života
Da se umijem, da ju upijem u sebe, žeđa moja duša.
Usne mi je tišina presušila
Samoća ih ishlapila , žeđa moja duša.
II.
Za poljupcem vrelim sa usana tvojih, žeđa moja duša .
Za tim slatkim nektarom prezrelog nara, žeđa moja duša .
U noćima tamnim, pod mliječnom Lunom
Za dodirom tvojim , žeđa moja duša .
Boli čežnja neispunjena, ruke traže zagrljaj
Za toplinom tvojom, žeđa moja duša .
Napoji me poljupcima, nahrani me dodirima
Da za tobom ne žeđa moja duša !
III.
Za mirisnim jutrima, žeđa moja duša .
Da me vjetar u trku miluje, žeđa moja duša .
Ogoljeli su planinski vrhovi
Presušili potoci, za bistrom vodom žeđa moja duša .
Sudbina me u bijeg tjera
Za slobodom , žeđa moja duša .
Zelenim prostranstvima se obgrliti
Sokolov let pratiti, za time žeđa moja duša .
Da mi zvijezde vodilje budu
Putevima šumskim, žeđa moja duša.
Za pjesmom sa vrha planine
Pjesmom usamljene vučice, žeđa moja duša.
SUZANA MARIĆ
Luk
U kuhinju kad luk dođe
naopako sve nam pođe
od njegovog ljutog soka
krenu suze nam iz oka.
*
Kako grize! Kako peče!
Al’ mama odustat neće
dokrajčit će ljutog stvora
jer se ručak skuhat mora.
+
Na ulju se luk već prži.
Seka se za nos drži
i nju oči nešto peku
suze joj niz lice teku…
+
Umiva se, vodu pije
ljućeg luka vid’la nije.
Tko li ga je sadio?
Taj mora da je ljutit bio !
SUZANA MARIĆ
RAZAPETI PSALAM
Budi me rogati san ranjenog jelena
što krošnjom svojih rogova češlja prostor
gustog materijalizma i iscjedak rijetkog zraka. (više…)
Iz tajnih dubina





