Bila je velika čast sudjelovati na ovom projektu kao tekstopisac. Za glazbu je zaslužan Tvrtko Hrelec, a himnu Osnovne škole “Dobriša Cesarić” izveli su učenici. Najveća nagrada je kao i uvijek dječji osmijeh.

Link na pjesmu :

Školska himna Osnovne škole Dobriše Cesarića u Zagrebu – YouTube

Pročitaj cijelu poeziju

Najveća vrijednost moga svijeta

Nije izgubila svoju draž

Stvarnost oko mene velika je laž

A ti si oaza izgubljenog planeta

U oku tvome sija nebeski sjaj

Kao mjesec u noći vreloga ljeta

Leptir sam na latici crvenog cvijeta

Zlatni ključić od vrata za raj.

Prelijepe su nebeske poljane

Kada pogled stopi dvije duše

Fikcija se rađa tabui ruše

U raju živim zemaljske dane.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad te netko vidi sa suzom u oku

Nasmij se i reci: – To plačem od sreće.

Svoju tugu sakrij u sjenu duboku

Jer te nitko rado utješiti ne će.

Uv’jek kada suza klizne tvojim licem

Ti usne nasm’ješi nek’ blistaju zubi

Tako ćeš pobiti gnjide jednim hicem

Pokazati sreću žene koja ljubi.

Smjeh i suze kada obgrle si ruke

Tko će tada znati da l’ je bol il’ sreća

Tako ćeš ti njima zadat gore muke:

Radoznalost njihova postati će veća.

Pa suze nek’ teku, usne nek’ se smiju

Jer jedno bez drugog nikada ne mogu.

Pusti ih po licu neka se razliju

Jer smjeh sa suzama sviđa se i Bogu.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Urednik haiku časopisa „LOTOS” Dejan Bogojević raspisuje VI. internacionalni haiku natječaj za nagradu “Radmila Bogojević”. Tema je slobodna.  Autori na natječaj mogu poslati tri svoje neobjavljene haiku pjesme, potpisane punim imenom i prezimenom, te nazivom države na mail : [email protected]. Dodijelit će se tri nagrade, a od nagrađenih i izabranih haiku pjesama će se štampati publikacija u čast preminule haiku pjesnikinje Radmile Bogojević.

Natječaj  je otvoren do 10. VII 2022. godine, a nagrade će biti uručene 24. VIII. na dan rođenja Radmile Bogojević.

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas,
kad kazaljke se poklope,
dođi u moje misli
da sanjamo zajedno
san
pun želja nedorečen
Pogledaj se u ogledalo
namjesti šminku
popravi nabor na haljini
k’o nekad u osam
pred matursko veče
Pronađi u ovom trenutku
zrno vječnosti
i oprosti
što moram da odem
niz neke daleke ceste
bez nemira i straha
Ti možda i ne znaš za njih
Kao što ne znaš
da sve biva lijepo
na početku
a da na kraju
uvijek samo sebe imamo
Naša srca postaće mudrija
moje slabe ruke
nedjeljom popodne
poslije dobrog ručka
listaće nedopisani
dnevnik jedne mladosti
Zaboraviću
malu škrinju s bezimenom pričom
davno zakopanu u tajnom vrtu
među pogledima što postaju zli
ubojiti i opasni
I skriveni prolaz
koji vodi na ona mjesta
gdje smo se udvarali
voljeli i svađali
Mnogo toga ću još zaboraviti
polako tonući u tišinu
iznad koje lebdi
pogled tvojih beskrajnih očiju

Pročitaj cijelu poeziju