Sead Pizović “Uništenje svega postojanog i ljudskog” izbor iz Diskursa
Kada pticama; vrapcima, orlovima, kondorima, slavujima… odrežete krila i ostavite ih takve u životu, automatski lomite i uništavate jednu kariku u neprekidnom lancu prirodnog ciklusa na ovoj našoj planeti u hiljadama godina njezina postojanja. Bez krila su ptice osuđene na agoniju i nestanak. Isto je i s ljudima. Ako im oduzmete izbor bilo kakvoga rada, djelovanja, kreativnosti, slobode kretanja, slobode misli, govora i izražavanja, odrezali ste im krila. Ljudima se nude dogme, ciljane stranke, ciljane partije pa su mnogi osuđeni na fizičku, moralnu i duhovnu propast jer je i čovjek jedna karika u lancu prirodnoga ciklusa naše planete.
Pakao života
Zahrđale kazaljke lome vrijeme
Komadić po komadić
Dijeleći ga ishlapljeloj silueti
U podrapanom kaputu
Praznih džepova i stomaka (više…)
Sanjam
Polja plavih različaka sanjam
koji se poput odraza neba razlijevaju
po slikarskom platnu.
I dugovrate bijele ivančice,
tako divlje a tako nježne
u svojoj bjelini.
Crvene makove,
izlivene iz nebeskog pehara
dok su se bogovi crvenim vinom gostili i na zemlju ga izlili.
Sanjam tvoje ruke
tako tople, tako nježne
kako me miluju
i cvijeće divlje donose.
samo ti poznaješ azbuku moje duše
Zbuni me
Da mi krv u zemlju siđe
Da ljubim ti oči
Da ronim ti u dlanove
Da se široko razlijem poljima suncokreta
Sve dok mi u venama ne zaluta želja
Zauvek srećna
Zbuni me
Da nikad ne zaboravim miris tvoje kose
Da ti miniram usnama svaku poru na koži
Da ti moje lišće uvek prenese pozdrave ptica
Da te sunce sa polja ne ostane žedno
I da niko nikada u grlu ne ponese njegove suze
Dok ti čuva mesto na kojem se sporo grli
Sve ono što se u tišini ljubi
Što su oči isplakale davno
A ruke nikad neće
Zbuni me
Da ponovo dišem
Da se smejem i cvetam
Da plačem
Da te grlim žutom
Zbuni me
Samo ti poznaješ azbuku moje duše
Virginia-(gazela)
Iz pera ti je pravednost potekla, o. ženo nesretna!
Tuga se iz tinte izlila, o, ženo nesretna!
Košmar ti se umom razlijevao
dok si drhtavom rukom pisala, o, ženo nesretna!
Mnogo si dala, a premalo zuzvrat dobila
nježnosti gladna, ljubavi žedna, o, ženo nesretna!
Ogriješili su se o tebe
nepravdu i zlo ti nanijeli, o, ženo nesretna!
Vodom si njihov grijeh željela isprati
U vodi skončati, svoj život dati, o, ženo nesretna!
S kamenjem na duši, s kamenjem u džepu
Rijeka ti je tihi dom postala, o, ženo nesretna!
